HAZU i Muzej Ivana Meštrovića – Split,  u četvrtak, 16. siječnja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Palači Milesi u Splitu, priredili su znanstveni skup u povodu 130. obljetnice rođenja Ivana Meštrovića (1883.-1962.), najznačajnijeg hrvatskog kipara koji je svojim djelovanjem snažno obilježio umjetnost 20. st. i još u mladosti stekao međunarodni ugled.

Do svoje pedesete godine života iza sebe je imao svjetsku slavu koju nitko od hrvatskih kipara ili slikara ni prije ni poslije njega nije postigao. Na skupu su sudjelovali ugledni istraživači i poznavatelji Meštrovićeva života i njegove umjetnosti, a  otvorio  ga je predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić ,koji je kazao da Meštrovićev opus sadrži više od dvije tisuće skulptura, među kojima su i neki od najpoznatijih javnih spomenika u Hrvatskoj koji pripadaju među simbole hrvatske kulture i nacionalnog identiteta, poput Povijesti Hrvata, Zdenca života, spomenika Josipa Jurja Strossmayera, Nikole Tesle, Ruđera Boškovića u Zagrebu te Grgura Ninskog i Marka Marulića u Splitu. Njegova djela nalaze se i u inozemstvu, na javnim prostorima i u muzejima, a najpoznatije su konjaničke skulpture Indijanaca u Chicagu. Meštrović se bavio i arhitekturom, a najznačajnije djelo mu je zgrada Doma hrvatskih umjetnika u Zagrebu. U njegovu opusu je i više od tisuću crteža. Meštrovićev spomenik Strossmayeru postavljen uz Akademijinu palaču u Zagrebu nalazi se i u grbu Akademije, čiji je Meštrović bio član 43 godine. Meštrović je 24. travnja 1919. izabran za člana s nepunih 36 godina i bio je među najmlađim osobama koje su ikad izabrane u Akademiju. Kad je Meštrović 1952. svoje umjetnine darovao hrvatskom narodu, primjerak darovnog ugovora dan je na čuvanje Akademiji kao jamstvo da će njegova volja biti poštovana, zaključivši da je hrvatski narod duboko svjestan važnosti Meštrovića, u trenutku očuvanja svoga  identiteta unutar  EU.

Akademik Tonko Maroević održao je izlaganje o Meštrovićevoj mjeri i prekomjernosti,  dok su Sandra Grčić Budimir i Andro Krstulović Opara govorili o darovnici Ivana Meštrovića hrvatskom narodu. Tema izlaganja Josipa Vrandečića bila je politička i ideološka razdoblja Ivana Meštrovića, a izlaganje Ive Šimata Banova bilo je pristup kiparstvu Ivana Meštrovića. Sandi Bulimbašić govorio je o Meštrovićevoj ulozi i djelovanju u Društvu hrvatskih umjetnika „Medulić“. O Meštrovićevu odnosu prema Bosni i muslimanima govorila je Dragica Hammer -Tomić, a njegovu  prinosu Zagrebu  i njegovom zagrebačkom dobu  koje je bilo obilježeno brojnim izložbenim projektima govorila je  Irena Kraševec, a Dalibor Prančević o Meštrovićevim nacrtima za vratnice katedrale sv. Patrika u New Yorku, dok je Zorana Jurić –Šabić,  izlagao o Meštroviću i Carlu Millesu, kao nositeljima moderne na rubovima Europe, koji su ostali dosljedni figurativnom izričaju.

Zaključnu je riječ imao predsjednik Organizacijskog odbora skupa akademik Radoslav Tomić. Sudionici skupa posjetili su Meštrovićev grobnicu u Otavicama i položili vijence na grob, te su posjetili i Gradski muzej u Drnišu u kojem se čuvaju brojna Meštrovićeva djela.

Dragica Zeljko Selak