Božićna čestitka Patrijarha Srpske pravoslavne crkve, povodom pravoslavnog Božića, može se nazvati i novi-stari prijedlog regionalizacije Hrvatske. Ona je na tragu memoranduma SANU-a, ali i svih velikosrpskih planova tokom povijesti. U čestitci se Irinej obraća vjernicima u Dalmaciji, Lici, Hrvatskoj i Slavoniji. Navedena čestitka nije ništa drugo nego negiranje teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, ali i razbijanje hrvatskog nacionalnog korpusa. Irinej je samo nastavio tamo gdje su njegovi prethodnici stali, ugrađujući u temelje Srpske pravoslavne crkve velikosrpske planove.

U navedenim planovima i pretenzijama Hrvatska je tek geografski pojam sveden na sjeverozapadnu Hrvatsku, a Dalmacija, Lika, Slavonija i Srijem povijesne su pokrajine u kojima žive Srbi pravoslavne i katoličke vjeroispovijedi. U ključnim povijesnim trenutcima kao što su bili 1918. i 1990. srpska nacionalna propaganda uvelike asistirana od strane Srpske pravoslavne crkve uvijek iznova izvlači regionalizaciju Hrvatske kao preduvjet ovladavanja Hrvatima i poticanja regionalnih animoziteta. Slučaj kada su tzv. Dalmatinci, mimo sabora Države SHS, 1918. zatražili sjedinjenje Dalmacije sa Kraljevinom Srbijom na svu sreću nije se uspio ponoviti 1990., iako su Beograd i SPC učinili sve kako bi do toga došlo pa su i u popis stanovništva na tlu Hrvatske uveli regionalno izjašnjavanje u rangu sa nacionalnim.

Na čistu smo sa planovima Srbije i Srpske pravoslavne crkve, oni imaju konstantu od koje ne odstupaju, negiraju Hrvatima nacionalni identitet i pravo na nacionalni prostor odnosno državu. Ali što rade vrli predstavnici Hrvatske?

Ubrzo nakon emitiranja poslanice patrijarha Irineja pravoslavnim vjernicima se obratio i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. U svojoj poruci Josipović niti jednom riječju nije osudio patrijarhovo negiranje teritorijalne cjelovitosti države kojoj je na čelu. Kako bi i osudio kada i sam pripada politici koju provodi premijer Milanović, a koji je u Njemačkoj izjavio kako je Hrvatska zbog regionalnih razlika država paradoksa.

Ne, Hrvatska je zbog regionalnih razlika država kulturnog bogatstva, a svaka regija, zbog različitih povijesnih okolnosti ima specifičan kulturni otisak utkan u hrvatski nacionalni identitet.

Ono što tuđincima nije pošlo za rukom, regionalne baje, podržane od strane anacionalne vladajuće garniture,  u Hrvatskoj žele uvesti na mala vrata.

Ciprizacija Hrvatske, osmišljena u velikosrpskim kuhinjama sviđa se i regionalnim bajama u Hrvatskoj. Ne iz istih razloga kao i velikosrpskoj politici i politici SPC-a, jer tako dalekosežne procese ne mogu shvatiti, ali osobnu korist itekako mogu pojmiti. U planiranoj regionalizaciji Hrvatske sebe vide kao satrape koji će odlučivati o životu i smrti svojih podanika. Iz regionalnih, pokrajinskih blagajni, uzdržavat će brojne ljubavnice, plaćati skupa ljetovanja i voditi neku svoju egoističnu politiku. Nakon određenog vremena na tragu europske politike regija dobili bi pravni status što bi im omogućilo samostalno vođenje vanjske politike i nesmetano udruživanje sa drugim regijama, odnosno državama.

A Hrvatska? Tko još brine o toj državi kulturnog paradoksa i proturječnosti, državi u kojoj Zagorci ne razumiju Dalmatince ili Slavonce? Na njenom pragu, pragu Domovine, stražari vojska sjena, sjena ratnika poginulih kroz povijest u slavu Hrvatske, ako bolje poslušate čut će te kako kliču Dok je srca, bit ći i Croatije!

Željko Primorac