Kada nečemu oduzmete značenje to je kao da mu dušu ukradete, a kada izopačite iskonske oblike onda samo ostaje leš ili nakarada. O tome govori filozof Georg Simmel kad ističe da su današnji oblici moderne kulture u biti izopačene i mrtve forme bez vitalne iskonske energije.

U tom pogledu, niz blagdana našeg kalendara, tradicionalni običaji i kultovi, postali su mrtvi oblici društvene tradicije koja više ništa ne prenosi (etimološko značenje tradicije, tradere-prenositi), kao sastavni dio cadaver-ističke epohe. (cadaver-na latinskom leš).

Božić je prije same pojave kršćanstva u Europi bio drevni blagdan koji je obilježavao obnovu životnog ciklusa sa zimskim solsticijem. Taj je blagdan značio, na simboličnoj razini kod svih indo-europskih naroda, vjerovanje da će buduća godina ponovo doći i svijetlost sunca ponovno zasijati. Tako i od Božića može ostati samo svjetlucavi leš materijalističkog «društva blagostanja» i napuhanog zadanog narodnog veselja. Prije kršćanskog značenja Isusovog rođenja, Božić je bio drevni europski blagdan nade. To je blagdan preporoda, klanova i obiteljskih loza. Božić je prije kršćanstva obilježavao blagdane Jula, zimskog solsticija i vječnog povratka sunca i svjetlosti.

Nije slučajno da se taj dan u Rimskom carstvu poistovjećivao s licem Boga Janusa koji je otvarao i zatvarao godinu, od sezone do sezone, od jedne do druge generacije, kao simbol vječnog povratka, Božić u tom smislu donosi uvjerenje da će ono što je prošlo ponovo biti i da je prošlost u biti samo memorija budućnosti, kao drevno kolo života i vremena koji sjedinjuje prošlost, budućnost i sadašnjost. Vječni povratak a ne repeticija.

Božić je bio vezan uz razna paganska vjerovanja uz majčinstvo, plodnost, prokreaciju i astronomiju. Na istoku se na zimski solsticij slavio mitraistički kult «Mithragona» kao štovanje rođenja i pobjede svjetlosti nad tamom. Natalis Invicti, rođenje nepobjedivog sunca koje obnavlja snage i pobjeđuje sile tame. Božić je bio za vrijeme rimske antike i doba saturnalija od 17. do 24. prosinca, a početkom vladavina cara Aurelija, Rimljani su slavili Sol Invictus, nepobjedivo sunce, koje je sjedinjavalo aspekte Apolonske mitologije i mitraizma ( IV i III st. prije Krista) koje je završavalo žrtvovanjem bika. Sol Invictus simbolizira rođenje mladog solarnog boga koji je trebao izaći iz stijene u obliku novorođenca.

Kršćanstvo je kristijaniziralo poganski mitraistički kult sol invictusa štovanjem Mesije kojeg je prorok Malahija štovao kao „sunce pravde“. Božić je bio poznat kod sjevernih naroda kao Jul ( Yule u Engleskoj) jer su Skandinavci održavali zimske julske svetkovine i palili julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće godine. U njemačkoj se slavilo blagdani Mitwinternacht (noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij), a također i dvanaest divljih noći – Rauhnächte – tijekom kojih su se održavale gozbe.

Međutim kao mnogo toga što je ugroženo «naprednom globalizacijom», i sam blagdan Božića, njegovo duhovno i simbolično značenje, ugrožen je, posebice u anglosaksonskim zemljama gdje se pod pretekstom pozitivne diskriminacije povlače borovi iz škola, ne izgovora riječ Božić kako se ne bi uvrijedilo druga vjerska ili etnička uvjerenja i manjine.

Božić postaje tabu tema, ili bolje rečeno fešta i potrošačka zabava i blagdanski šoping. Riječ je o smišljenom napadu na identitarnu simboliku Božića s primatom potrošnje i tržišta pod pokroviteljstvom pravog Boga današnje oligarhije: Mamon. Zbog toga se svake godine naši gradovi pretvaraju u stereotipne bling-bling božićne tržnice s bezbroj štandova i rustikalnih drvenih kućica gdje se može naći svega i svačega, kao koncentrat mondijalističkog melting pota: od meksičkog ponča, afričkih kipova, ruskih babuški, kuhanog vina i kineske robe. Božić postaje globalni karneval kao simbol merkantilizacije svijeta u kojem se sve reducira na novac i potrošnju.

Filozof M. Weber govori o «razočaranju svijeta» kao fenomenu u kojem smo prisiljeni neke stvari raditi, dok im više ne znamo ni značenje. On to naziva «čelični kavez». Takav potrošački Božić ustvari je samo simptom šire bolesti koju Hermann Broch naziva «kičem» koji poprima oblike «djetinjstva» i nevinosti dok je u suštini poput monstruma koji iznutra izopačuje smisao i značenje. Stoga budimo budni i vjerni preporodnom značenju Božića, i vječnome povratku Sol Invictusa.

Jure Vujić / Globalni semafor