Pregledavajući razne materijale, tekstualne, slikovne i video zapise na ovu temu čovjek ne moze a da se ne zapita-„kamo ide ovaj svijet?“. Odgovor, iako ga svi znamo, ne moramo prihvatiti. I tekst koji slijedi je jedan od oblika neprihvaćanja ovakvog stanja u društvu i smjera u kojem se ono razvija.

zivot je Bogom dan stoga smo ga duzni poštovati,njegovati i čuvati, od njegova samog početka do smrti.  Prirodne smrti i bez ljudske intervencije.

Pobačaj i doktrina neoliberalnog kapitalizma

Da bismo shvatili mehanizam koji pokreće neoliberalni kapitalizam dovoljno je reći da je to -profit.  Cjelokupna ekonomija u svijetu, društvena uređenja, pa čak i dio vjerskih institucija, sve je u sluzbi profita i novca.

Ne treba posebno naglašavati da takvo društvo koje štuje „bogove novca“ nema osjećaja za socijalnu komponentu i za čovjeka-pojedinca, pa se tako privatizira sve-bolnice, ambulante hitne pomoći, kompletna industrija itd.  Ako uzmemo za primjer da, ako nemate dovoljno novca na računu, ne mozete pozvati hitnu pomoć ili ostvariti liječenje (Rumunjska), tada vam postaje jasnije u kojem se to smjeru kreće ta tzv. „demokracija“.

Danas je vazno da se radi sve ono što donosi dobit, neovisno o etici,moralu i odgovornosti pred Bogom. Jedna od takvih prljavih „industrija novca“ su i farmaceutska i prehrambena industrija u sprezi sa medicinom. U normalnim  društvima to i ne bi bio toliki problem, dapače, znanost u sluzbi čovječanstva za njegovu dobrobit je san svakog iole normalnog i zdravog čovjeka i znanstvenika.

Neoliberalni kapitalizam ima sličan san, samo ne za cjelokupno čovječanstvo nego samo za mali broj svjetskih moćnika.  Taj san je za nas,običan puk,  čista noćna mora. zivimo u svijetu u kojem glavnu riječ vode psihopati i bolesnici,u tzv. patokraciji.

Spomenute industrije, osim genetskih modifikacija biljaka i sjemena i zivotinja, pruzile su svoje sotonske ruke i prema ljudskom zivotu. Tu im uvelike pomaze medicina pa tako zarađuju ogromne novce na-stanicama pobačenih fetusa.  Kako im nije dovoljno svega nekoliko fetusa, u sprezi s politikom i medijima pokreću kampanju kako je pobačaj normalan, sasvim legalan i poštuje „ljudska prava“ majki.  A tko poštuje ljudska prava nerođenih beba?

Slijedom takve politike dobiva se dovoljan broj fetusa dobivenih pobačajem da se ostvare svi mračni planovi za stjecanjem profita. zivot je postao beznačajan pred novcem...

Fetalne stanice koriste se za proizvodnju i testiranja nekih esencijalnih komponenti u prehrambenoj industriji  kao što su npr. pojačivači okusa (Pepsi, Nestle,Kraft i drugi).

LifeSiteNews.com je objavio da je Obamina komisija za Sigurnost i Razmjenu – Security and Excahnge Commission (SEC) odlučila kako je poslovni ugovor između PepsiCoa i Senomyxa (korporacije koja se bavi proizvodnjom pojačivača okusa) o poboljšavanju okusa pića s korištenjem bubreznog tkiva abortiranih fetusa, sasvim „običan i uobičajen posao koji se moze nastaviti.“

Ova problematika je došla do javnosti 2011., kada je neprofitna organizacija Children of God for Life (CGL) objavila vijest o suradnji između Pepsija i Senomyxa, što je u isti mah dovelo do masovnog zgrazanja javnosti i bojkota kupnje Pepsijevih proizvoda širom svijeta. U isto je vrijeme otkrivena informacija da Pepsi ima puno drugačijih i etičnijih mogućnosti proizvodnje novih okusa koje koriste direktni Pepsijevi takmaci na trzištu umjesto iznimno diskutabilnog i neetičnog korištenja abortiranih stanica fetusa koje Senomyx naziva „izolirani ljudski receptori za okus.“

Nakon „prašine“ koja se digla kada se saznalo za tu prljavu rabotu, Obamina administracija i sam Obama (i sam zagovornik pobačaja) brzo su reagirali i Obama je pred fotoreporterima popio čašu „Pepsi-cole“u znak podrške „Pepsi“.

Ovo je samo jedan primjer kako korporacije i vlade djeluju ne poštujući ni etiku ni moral,a sve zbog profita. Nekada smo takve stvari gledali u SF filmovima, no danas su one realnost, surova i monstruozna. Takvih primjera, na zalost, ima daleko više u koje su uključene i druge korporacije.
Krupni kapital će učiniti sve kako bi se domogao još više novca i moći, ne prezući ni pred ubijanjem ili trovanjem čitavih naroda.  Ne razlikuju ljude i laboratorijske miševe i štakore,a pobačaj je nešto „sasvim normalno“ i usput donosi  brdo novca.

U Americi se prodaju raskomadani abortirani fetusi i to pod pokroviteljstvom Obamine administracije što omogućuju „rupe“ u federalnom zakonu. Prema riječima Dean Albertyja, medicinskog  tehničara koji je radio za agenciju Anatomic Gift Foundation u Marylandu , klinike uzimaju oči,mozak, srca, udove i druge dijelove tijela i prodaju ih znanstvenom trzištu. Alberty je posvjedočio kako neki fetusi prezive pobačaj te da je vidio djecu ranjenu,ali zivu nakon pobačaja kao u jednom slučaju blizanaca koji su se i dalje kretali na stolu kad su liječnici krenuli u seciranje i zetvu organa. Ta su djeca, prema Albertyjevim riječima, grlila jedno drugo i hvatala zrak kad su ih liječnici krenuli ubiti.

Također je rekao kako djeca ponekad prezive početni postupak pobačaja i liječnici ih ubijaju prije berbe organa.

Kultura smrti

zivot? Što je to? Kako ga definirati? Kada počinje? Na ova pitanja mnogi znanstvenici još nisu dali primjeren odgovor. No daju polovična objašnjenja, pa čak i kontradiktorna. Dok jedni troše milijarde dolara na svemirska istrazivanja trazeći zivot na drugim planetima, drugi ga ne vide tamo gdje je on Bozjom voljom stvoren i daju si za pravo negirati taj zivot. Astronomi su se slozili da, ukoliko njihove sonde otkriju neku bakteriju ili najjednostavniji organizam, mozda samo plinove koji su posljedica metabolizma takvih organizama, mogu reći da su pronašli zIVOT.
Vratimo se na na majčicu Zemlju. Ovdje sve vrvi od zivota, no ljudi su si dali za pravo da ga tretiraju na svoj način, sve u sluzbi nekog „napretka“.  Povučemo li paralelu u odnosu prema zivotu između Sotone i ljudi, gotovo da nema razlike-ljudi rade ono što Sotona jedino i moze-kopiraju zivot jer ga,kao i Sotona, ne mogu stvoriti (kloniranje,genetske modifikacije) ili ga uništavaju (eutanazija, pobačaji). Kako je novac zauzeo mjesto ispred zivota, tako mozemo reći da zivimo u „kulturi smrti“. Sreća u nesreći je da su takvi ljudi ipak u manjini, no njihov broj raste, kako onih koji direktno rade te prljave rabote, tako i onih koji ih svjesno ili nesvjesno podrzavaju.  Ova patološka manjina je, na zalost, i vladajuća manjina, dok smo im mi ostali samo pokusni miševi. Osigurali su si jedno savršeno društveno uređenje zvano demokracija (koja nema nikakve veze sa izvornom,pravom demokracijom) preko koje mogu kontrolirati sve. Pa i sam zivot. Zapravo je to patološka demokracija ili „patokracija“.

Jedan primjer takve „demokracije“ je i Nizozemska gdje je uveden zakon o legalnom ubijanju smrtonosnom injekcijom novorođenih beba (pod izlikom da ta beba ima neke manjkavosti) po Groningen protokolu.

Alberto Giubilin sa Univerziteta u Milanu i „etičarka“ i „ugledni akademik“ Francesca Minerva sa Univerziteta u Melbourneu idu još dalje-ubijanje novorođenih beba ili tzv. „postporođajni abortus“ je savim „u redu“ u svim slučajevima kao i pobačaj čak i kada je beba sasvim zdrava, a svoju tvrdnju izjavljuju vođeni premisom da nerođene i tek rođene bebe nemaju aktualni moralni status osobe i kao takve su „moralno nebitne“. Oni poštuju „ljudska prava majki“ pa tako majke sa „karijerom“ ili one koje se nakon porođaja predomisle i ne zele bebu mogu je dati usmrtiti injekcijom bez zakonskih i moralnih posljedica.

Francesca Minerva

Što se tiče djece s prirođenim deformitetima i manama, Francesca objašnjava kako bi odgoj takvog djeteta bio skup kako za roditelje tako i za društvo u cjelini čak i kada to dijete moze imati sretan zivot. I ostali pripadnici ove bizarne filozofije zalazu se za opravdanost ovakvog tipa čedomorstva čak i potpuno normalne i zdrave bebe , u slučaju da su se majčine zivotne okolnosti promijenile i ona nema novca, vremena ni energije da se brine o djetetu. Iako bi ovdje usvajanje moglo biti jedna od opcija, ono bi majci donijelo potpuno nepotrebnu psihološku patnju.(?!) Dakle, jednostavnije i jeftinije(!) je ubiti bebu,a vrijeme će zaliječiti rane.

Na zalost, ovakve sotonističke stavove protiv zivota dijeli veliki broj uvjetno rečeno ljudi,pa i veliki broj vlada raznih drzava, uključujući i našu. Naši se ministri također zalazu za prava majki na pobačaj,zamrzavanje embrija itd.. No, jednu stvar ni jedna zena niti muškarac ne bi smjeli zaboraviti-njihova prava prestaju, odnosno odriču ih se trenutkom stupanja u nezaštićeni spolni odnos. Ukoliko dođe do začeća, sve se podlaze začetom djetetu i roditelj, ako je imalo čovjek i zivi po Bozjim zakonima, ali i prirodnim (u prirodi je najbitniji nastavak vrste i prezivljavanje, čemu nas uče mnoge zivotinje i biljke, pa tako roditelj ima zadaću po cijenu zivota sačuvati potomstvo), sve će snage uprijeti u donošenje novog zivota na svijet. Obrnuta filozofija sotonista ide u smjeru bitnosti zivota i navika roditelja i profita,a ne prava nerođene ili tek rođene djece.

Nije vazno što govore ministri-sotonisti i njihova patokratska politika, nije bitno što govore mediji zatrovani politikom tih istih ministara, bitno je da zivite pred Bogom čisti, da poštujete zivot i obiteljske vrijednosti i da shvatite kako zivot nema cijenu. Nemojte misliti kako će vam biti lakše nakon pobačaja i ubojstva svog djeteta jer su političari rekli kako je to u redu. Nećete odgovarati pred zakonom nego pred Bogom i vlastitom savješću jer pobačaj je ubojstvo i tezak emocionalni udar na psihičko zdravlje zene.

Ne budite ubojice djece nego brizni roditelji svome djetetu koje će vam za malo topline i njeznosti i pokoju bočicu mlijeka uzvratiti bezuvjetnom ljubavi, onakve kakvu vam samo Bog moze dati kroz vaše dijete. Ne budite oni koji će dozvoliti da netko lomi ručice i nozice vašem čedu i ubija ga za neke svoje mračne ciljeve kojima bi vi takvim postupkom pomogli. Vaše dijete očekuje od vas ljubav,njeznost i zaštitu jer je nezaštićeno i nemoćno i nemojte mu na njegova očekivanja odgovorit-smrću!

Nema tih zivotnih imperativa koji mogu opravdati ubojstvo nemoćnog i nezaštićenog djeteta jer sam siguran da ma koji razlozi za pobačaj bili, ovakve slike ne zelite nositi cijeli zivot na duši:

Na kraju, kad se začne i rodi dijete, raduju se troje: otac, majka i Bog koji je udahnuo dušu vašem djetetu i namijenio mu određeni zivotni put. Vama je dijete dano na povjerenje,čuvanje i odgoj,nije isključivo vaša svojina s kojom mozete raditi što hoćete. Briga oko djeteta je velika,ali je daleko veća sreća koju će vam to dijete pruziti. Znam to iz vlastitog iskustva.

Ne zaboravite da je, protivno mišljenju i učenju suvremene medicine, fetus stvorenje kojemu je duša formirana i dodijeljena, samo se čeka da tijelo sazrije i rodi se.  Dakle, pobačaj je čisto ubojstvo. Ne budite dio industrije smrti nego brizni i savjesni roditelji veličanstvenom biću i Bozjoj kreaciji kroz koju vam Bog pokazuje koliko vjeruje u vas i voli vas. Dodir malog djeteta, čiste duše i srca, je dodir Boga i bezuvjetne ljubavi. Svatko ko vam kaze suprotno ne samo da je nevjernik,nego najvjerojatnije i sljedbenik Sotoninog plana uništenja zivota.

Bozji plan i imperativ je zivot,ljubav,mir i dobro i to poštujte i nikada nećete pozaliti.

Zdravko Delić