Još jednom obilježavamo Međunarodni dan nestalih – 30. kolovoza. Samo iz hrvatskog Domovinskog rata naša država traži 1.869 osoba.

Među njima je i dr. Ivan Šreter, za kojeg bi, ako ništa drugo, Milorad Pupovac trebao reći gdje su mu posmrtni ostatci.

Jer, ako tko to zna, zna on i Veljko Džakula.

Na ovaj dan ljudi će diljem svijeta zastati i sjetiti se onih koji se vode kao nestali.

Međutim, nije dovoljno samo pronaći žrtve, već u isto vrijeme treba pronaći i zločince.

Iza Domovinskog rata ostalo je oko 150 zasad otkrivenih masovnih grobnica. Iza Drugog svjetskog rata ima ih na tisuće. Mnoge još nažalost nisu ni otkopane.

Nu, kako ima dan nestalih, tako bi trebao biti i jedan dan posvećen njihovih zločincima, ili onima koji nestale traže tako da ih nikada i ne nađu.

Nije pravda ako se samo nađu ljudske kosti. Potraga za zločincima također nam treba biti prioritet. Nije istina da više nema živih komunističkih i inih ubojica, da se ne znaju njihova imena. Vjerujemo da ih bivši Udbaš Josip Manolić zna najmanje stotinu! Što ga se ne pita?

Pupovac nam neprestano tvrdi da Srbi sve više napuštaju Hrvatsku. A Hrvati? Što je s njima?

Krajem srpnja 1991., prema tada objavljenom popisu stanovništva, u Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 4.784.263 stanovnika, od toga 78,1 posto Hrvata. Među nacionalnim manjinama najviše je bilo Srba - 12,2 posto. Ostale 22 manjinske nacionalne skupine, (zajedno s onima koji su se izjasnili kao „Jugoslaveni“, zatim sa onima koji su se izjasnili svojom regionalnom pripadnošću i onima koji se uopće nisu izjasnili), činile su ukupno 9,7 posto.

A koliko je danas u Hrvatskoj Hrvata?

Istambul, primjerice, ima 14,1 milijuna stanovnika, Moskva 11,9, Tokio 9,2, New York 8,5, London 8,3, Berlin 3.2 milijuna stanovnika, a gdje smo mi, a gdje smo mi?

Bilo bi nas možda za milijun više da nakon Drugog svjetskog rata nisu „pobacali“ Hrvate od Maceljske šume, Teznog, pa do Jazovke, odnosno od Slovenije do Makedonije!

Mladen Pavković

Share
0