Ne stišava se bura oko obilježavanja 25. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu. Političari (oni na vlasti) iznimno su zadovoljni kako je sve to prošlo, a poglavito što je bio nazočan i predstavnik SDSS-a.

A što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima, jesu li oni došli na svoje?

Trebali su biti u prvim redovima, a ne udaljeni na „pristojnoj“ udaljenosti, ali neki poput sociologa Dragana Bagića (GONG) imaju drugačije mišljenje.

Naime, ovaj člankopisac u jednim je novinama objavio da je „protokolarnom marginalizacijom radikala u crnim majicama koji koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve zadan važan udarac iracionalnom i manipulativnom dijelu hrvatske desnice“ te je zatim dodao da je „ona i ovaj put pokazala žal nad činjenicom da su Hrvati riješili pitanje svoje državnosti. Naime, radikalna hrvatska desnica jedini je akter koji se ne miri s činjenicom da je projekt stvaranja hrvatske države uspješno dovršen i da je vrijeme za okretanje novih stranica.“

Za njega je veliki iskorak odluka SDSS-a i Borisa Miloševića da dođe u Knin, a da je odluka predsjednika države da odlikuje postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) također važna jer – „odlikovane su postrojbe, a ne pojedinci“.

Kao prvo, ovaj politikant ne zna ili ne će znati da se u hrvatskom obrambenom i pobjedničkom Domovinskome ratu nitko nije borio u bijelim ili crvenim majicama. Ako su imali majice, imali su – crne. U borbi protiv srpskog i inog okupatora nisu nažalost uzvikivali „Smrt fašizmu-sloboda narodu“ već „Za dom spremni“. Od onih koji su to radili, 99 posto je rođeno nakon Drugog svjetskog rata, tako da ti i takvi ni onda ni danas nisu imali nikakvih dodira s ustašama, već prije svega s krvavom borbom za svoju, hrvatsku Domovinu. Lako je danas pričati i „buncati“ što se 1991. smjelo, a što ne govoriti i kako se boriti protiv treće ili četvrte zločinačke sile u Europi. A to da ti koji su za razliku od ovakvih bili na prvim crtama obrane koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve, neka priča svojima doma ili onima s kojima pleše kozaračko kolo.

Za Bagića je, kako to on voli reći, „projekt stvaranja hrvatske države uspješno dovršen“. I mi bi voljeli da je tako, ali nažalost malo tko pita što o tome misle oni koji su se borili i stvarali ovu državu? Zbog čega je dosad primjera radi učinilo suicid već oko četiri tisuće hrvatskih branitelja? Zbog toga što im je bilo dobro, što su ostvarili svoj san, što su stvorili državu?

Neki se i drugi hvale kako visoka državna odličja nisu dodijeljena pojedincima nego postrojbama HVO-a. Pa, postrojbe su sačinjavali pojedinci, što znači da su baš i njima dodijeljena. Postrojba bez ljudi (još k tome vojna) ne predstavlja ništa.

Ovakva razmišljanja da se „kolektivno“ pohvaljuje ili nagrađuje ili da se nešto negira dovela su i do toga da mi još danas službeno nemamo Junake Domovinskog rata, ni dezertere, ni izdajice, a bome ni ratne profitere.

A što se tiče dolaska jednog predstavnika Srba u Knin tek će se vidjeti kakav je to potez. Naime, kad je bivši predsjednik države Ivo Josipović svojedobno (2012.) s istim ili sličnim namjerama također pozvao jednog predstavnika Srba u Knin (Veljka Džakulu) i onda su „svi“ pisali kako je to dobro za hrvatsku budućnost. Džakula je tada izjavio:

-          „Svi se drže svojih pozicija da su bili u pravu, da su se branili, da su samo oni drugi počinili zločine. Nitko ne prihvaća odgovornost za vlastite zločine. Nitko ne pruža ruku pomirenja niti pokreće procese za vlastito suočavanje s prošlošću i preispitivanje zločina. Zbog toga isključivog stajališta jednih i drugih normalno je da svaki potez prema normalizaciji odnosa ne bude dobro prihvaćen u javnosti. Takvi pionirki potezi nailaze na nerazumijevanje mnoštva , ali bolja budućnost nas i naše djece ne može čekati da slijepi progledaju“, pojasnio je i nakon toga nestao iz političkog i inog života.

Ovaj potez državnog vrha da i jedan Srbin sudjeluje u obilježavanju najsjajnije hrvatske vojne operacije zasad je urodio plodom samo u jednom: da se jedni i drugi odlaze klanjati i žrtvi i agresoru.

Koliko je to dobro, a koliko loše vrijeme će pokazati!

Nu, nije li o tom potezu ipak trebalo pitati i hrvatske branitelje i stradalnike?

Ili, zašto i oni ne žele sudjelovati u ovoj predstavi?

Mladen Pavković