U politici ne smijemo biti emotivni već moramo biti razboriti. Politička odluka je jako kompleksna i nju ne možemo i ne smijemo donositi samo na temelju simpatija prema stranci ili političarima, njihovim obećanjima i osobnoj pohlepi nego na temelju domoljubnog identiteta, svjetonazora te stanja u zakonodavstvu, gospodarstvu i pravosuđu.

Primjerice, Mesić nikada nije bio domoljub, a ipak je kao okorjeli komunist i jugoslaven dva puta izabran za predsjednika Hrvatske. Pred svijetom i pred sudom u Haagu je lažno optuživao predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, hrvatske generale i hrvatsku vojsku.

On je najbolji primjer kako Hrvati na temelju laži i obmana, a uz pomoć licemjerstva, biraju za predsjednika države one koji su neprijatelji hrvatske države. Isto se dogodilo sa Josipovićem i Milanovićem. Umjesto da su procesuirani zbog lažnih optužbi i izdaje, oni su izabrani na najčasniju političku funkciju u državi.

Žalosno je što su iza tih izbora uvijek stali lažni ''desničari'' koji ne izlaze na izbore ili ne razumiju trenutak, a predstavljaju se kao veliki domoljubi. Možda nam se netko i ne sviđa, ali kao domoljubi uvijek moramo glasati protiv lažljivaca i izdajnika. Tko, osim komunista, hrvatskih jugoslavena i hrvatskih Srba, daje glas SDP-u i njegovim kandidatima za predsjednika? Čini mi se samo hrvatski desničari.

Bez lustracije neće biti ni slobode ni demokracije

U Hrvatskoj danas nema medijske i duhovne slobode jer nije bilo lustracije novinara, učitelja i profesora. Svi mediji su u rukama ''liberalnih'', dakle, komunističkih sljedbenika koji obmanjuju javnost umjesto da ju informiraju.

Hrvatski televizijski reporteri, urednici, voditelji kao i televizijski gosti ne razumiju ni slobodu medija ni demokraciju ni demokratska načela. Čast iznimkama, ali tako se ponašaju novinari na svim televizijama i u svim utjecajnim tiskovinama. Ideologija je važnija od istine. Korupcija je važnija od poštenja.

Zar nije žalosno da nam političke i društvene događaje na televiziji analiziraju komunistički profesori sa komunističkih fakulteta koji uopće ne razumiju slobodu ljudskoga uma utemeljenog na savjesti, a još manje razumiju demokraciju i slobodu jer su živjeli u jednoumlju.

Nužna je također bila lustracija u obrazovanju, ali ni ona se nije dogodila. Kako se komunističkom sviješću i zakonima može razvijati hrvatsko gospodarstvo u kapitalističkom svijetu i na slobodnom tržištu?

Ako ćemo suditi na temelju tiskovnih napisa i komentara, te televizijskih reportaža i debata, onda bi svi Hrvati morali biti ''napredni'' kao ljevičari, dakle, marksisti, socijalisti, komunisti, jugoslaveni i liberali. Većina Hrvata ipak nije takva.

Međutim, liberali su skloni lopovluku i nastranostima te na temelju svojeg lopovluka i nastranosti žele oblikovati cijeli svijet, a to se danas naziva globalizacija. Traže, dakle, totalnu kontrolu nad čovjekom i cijelim globusom. Ako se birači ne probude, uskoro bi mogli postati robovi robota. Neki su već postali robovi interneta.

Za većinu hrvatskih novinara i političara, te nasljednika SKJ, svi koji drukčije misle su nepismeni primitivci, seljačine, ustaše, fašisti i klerikalni intelektualci, ali nikada ljudi koju imaju drukčiji svjetonazor. Ti ''primitivci'' i ''seljačine'' poimaju politiku i državu samo drukčije jer su svoju egzistenciju ostvarili i ostvaruju teškim radom u Hrvatskoj ili diljem svijeta upravo zbog tih jednoumnih komunističkih, a danas liberalnih nametnika.

Ti nametnici nemaju ni karaktera ni dostojanstva jer su ranije kao i danas živjeli na grbači države, a zbog njihovih laži i podvala, država je upala u veliko siromaštvo i velike dugove jer su bili komunistički sljedbenici i poslušnici, koji su pojedincima odobravali lopovluk šutnjom, a drukčije su bez ikakvih dokaza optuživali i progonili.

Današnje siromaštvo i naslijeđeni hrvatski dugovi iz bivše države se još danas prikrivaju i pripisuje Tuđmanu i HDZ-u mada je Tuđman od bivše federacije i SRH naslijedio umjesto 3 milijarde dug od cca 8 milijardi dolara. Dug RH je nakon uvođenja višestranaštva i na početku rata je iznosio 9.2 milijarde dolara. Kakva je to bila podvala neinformiranim biračima!

Hrvate su najviše opljačkali komunisti, bez obzira u kojoj stranci su se skrili. Štoviše, komunisti i danas žive na državnim jaslama kao loši umjetnici i članovi civilnih udruga ili su postali suradnici stranih tajnih službi koje kontroliraju hrvatske medije. Nametnici i ništa drugo.

Zar loše umjetnike i civilne udruge ne bi trebalo skinuti sa grbače države i nadzirati njihova poslovanja? I umjetnici moraju živjeti od svojeg rada. Civilne udruge ne smiju dobivati novac od države i iz inozemstva jer onda postaju politički obojene ili špijunske ekspoziture. Članovi takvih udruga moraju biti volonteri, a nikako plaćeni zaposlenici.

Račanova vlada je prodala gotovo sve banke, velikih broj hotela, četvrtinu Telecoma i četvrtinu INE te povećala dug RH na više od 26 milijardi dolara. Dakle, sa 9.2 milijardi dug je skočio na 26 milijardi dolara. Nisu investirali ništa osim što su lagali da su povezali Zagreb sa Jadranom mada je više od polovice radova na autoputu bilo izgrađeno prije i nakon Račanovog odlaska sa vlasti.

U bivšoj državi komunisti su progonili pedere i masone, a danas im se dive. Čudni ljudi, zar ne? Danas su im bitna ljudska prava, a ranije za njih nisu marili.

Mesić kao najveći hrvatski izdajnik

Da smo imali slobodu medija i slobodu govora, Mesić nikada ne bi postao hrvatski predsjednik jer su narod zaveli mediji preko njegovih lažnih obećanja i skrivajući njegovu prošlost. Zbog toga je bilo nužno ukazati javnosti tko je Mesić i kakvo je bilo njegovo političko, udbaško i kosovsko djelovanje na temelju onog što je bilo javno i onog što se pričalo u kuloarima.

Zbog toga treba ukinuti zakon o kleveti kojim se kontrolira obične smrtnike i oduzima im se sloboda govora. Jedino tako narod može javno ukazivati na ponašanje političara prije izbora i nakon ustoličenja.

Postoje ili su postojali ljudi koji su sa Mesićem robijali kao osuđenim kriminalcem u zatvoru za vrijeme zatvaranja hrvatskih proljećara ili su ga poznavali iz Orahovice, a najviše je otkrio jedan njegov prijatelj koji je, vjerujem, zajedno sa njim radio za UDB-u. Međutim, javnost i dalje misli da je Mesić robijao zbog Hrvatskog proljeća.

Možda će vam sve ovo izgledati kao fikcija, ali ako se samo malo vratite u Mesićevu političku prošlost, vidjet ćete zašto je Mesić bio toliko uspješan nakon mnogih padova. On je lažljivi čovjek bez karaktera i dostojanstva kojeg pošten i moralan čovjek nikada ne bi prihvatio za prijatelja, a prihvatili su ga bivši komunisti koji se danas predstavljaju kao liberali. On im je uzor.

On je u svojoj karijeri bio lopov, doušnik, udbaš i kosovac, pa i predsjednik države, a pitanje koje treba postaviti jest: Tko ga je doveo u HDZ? Sve pokazuje da ga je u stranku doveo Perković uz blagoslov Manolića i Boljkovca. Dosta je toga o njemu javnosti poznato, a koliko toga je ostalo nepoznato.

Da su birači znali istinu o njegovoj prošlosti, on nikada ne bi postao predsjednik Hrvatske. Možda se i varam jer hrvatska duša je većinom komunistička i jugoslavenska, a komunistički mediji su je samo hranili lažima i podvalama. Mediji sigurno nisu vršili svoju funkciju, jer da su je vršili, birači bi znali sve o kandidatu Mesiću.

Srećko Radović