Često se žalimo da se srpski i ini ratni zločinci sude u odsutnosti. Međutim, Željku Ražnatoviću Arkanu u zagrebačkom Okružnom sudu počelo se suditi 29. travnja 1991. Uz njega su bili optuženi za pripremu i pomaganje u pripremanju oružane pobune u Hrvatskoj i Dušan Bandić, nastanjen u Beogradu, Zorana Stevanovića iz Beograda i Dušana Carića iz Dvora na Uni. 

Svi su uhićeni pokraj studenoga 1990. Optužnicu je podigao zamjenik okružnog javnog tužitelja Anto Nobilo, koji ih je teretio da su od kraja rujna do kraja studenog 1990. u Beogradu, Novoj Pazovi, Kninu i Dvoru na Uni usmjeravali oružanu pobunu na Baniji, Kordunu i Lici i povećavali intenzitet i trajanje oružanog otpora protiv suverenosti Hrvatske i novouspostavljene vlasti.

Optužene je branilo 11 odvjetnika. Najveću medijsku pozornost uživao je četverooptuženi Željko Ražnatović Arkan, koji je imao renome međunarodnog kriminalca. Arkana su zastupala četiri odvjetnika: Srđa Popović, Senad Redžepagić i Milan Vujin iz Beograda, te Silvije Degen iz Zagreba. Veljko Guberina je bio odvjetnik Dušana Carića.

Ražnatović se branio šutnjom. Jedino što je rekao bilo je da je proces „nelegalan, nelegitiman i neregularan“.

Održano je desetak rasprava, a 14. svibnja 1991. Bandić je osuđen na tri godine zatvora, Carić na dvije godine, Stevanović na 14 mjeseci zatvora, a Ražnatović na 20 mjeseci zatvora.

Kaznu je izreklo sudsko vijeće u sastavu: Vladimir Vinja, predsjednik Vijeća, i suci porotnici Vinko Brozičević i Barbara Pavlin.

To su bile male ili nikakve kazne. Sjetimo se samo da je hrvatski branitelj Veljko Marić u Beogradu osuđen na 12 godina robije, itd. i tako redom.

Sve u svemu malo je koji hrvatski branitelj kojeg su osudili dobio pomilovanje, ali… već 14. lipnja 1991. predsjednik vijeća Vladimir Vinja u dopisu broj: IX-K-73/91 Okružnom zatvoru u Zagrebu piše:

-          „U krivičnom predmetu koji se pred ovim sudom vodi protiv optuženika Bandić Dušana i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 N KZ RH i dr., izvolite odmah pustiti na slobodu optuženike: Bandić Dušana, Stevanović Zorana, Carić Dušana i Ražnatović Željka.

Na glavnoj raspravi 14. lipnja 1991. godine donijeta je odluka o ukidanju pritvora u odnosu na njih, o čemu ćemo vam pismeni otpravak rješenja dostaviti naknadno.

Primjerak ovog dopisa uručuje se vođi osiguranja pritvorenika na glavnoj raspravi te će ga ovaj uručiti vašoj Upravi. Po ovom nalogu izvolite postupiti odmah po primitku.“

Nakon toga organizirano je veliko slavlje u Beogradu, svi su nastavili sa svojim zločinačkim aktivnostima protiv Hrvatske, a to je bio i „pravi“ put da se u Srbiji Željka Ražnatovića Arkana, (1952.-2000.) proglasi i „narodnim herojem“.

Srbija mu ni danas ne može zaboraviti „junaštvo“ u borbi protiv „ustaša“, dok se primjerice u Hrvatskoj i dalje proganjaju pojedinci koji su branili i obranili državu, kojima se ne dozvoljava ni da podižu spomen ploče (HOS) stradalim suborcima.

 

Mladen Pavković