Ratni ministar zdravstva prof. dr. sc. Andrija Hebrang pozvao je odgovorne da odmah organiziraju preventivne preglede niskodoznim CT uređajem za sve branitelje u najkraćem mogućem roku i prioritetno, jer po sadašnjoj dinamici preventivnih pregleda mnogi ih neće dočekati.

Naime, Ministarstvo hrvatskih branitelja, na čijem je čelu častan i uvažen ministar Tomo Medved, od 2017., poziva hrvatske branitelje na zdravstvene preglede, ali u odnosu na broj onih koji su branili i obranili hrvatsku državu to je – premalo. S tim pregledima moralo se početi mnogo, mnogo ranije, ali, da ti pamet stane, država je štedjela kod tih ljudi i na tome. (Samo u propalu brodogradnju je „utrpala“ oko 35 milijardi!) Svim braniteljima već je odavno trebala biti osigurana besplatna zdravstvena zaštita, njih je trebalo osloboditi participacije. U tome bi ih sigurno podržali i tzv. „antifašisti“, koji su, zajedno sa svojim obiteljima, sve do raspada Jugoslavije, imali i po tom pitanju sve besplatno, čak i odlazak u toplice ili na more!

Tada to nisu zvali privilegijom, već nečim posve normalnim, dok danas i za zdravstvene preglede za branitelje može se čuti da „branitelji žele biti nešto „posebno“, da hoće privilegije“.

A nije bila privilegija kad su odlazeći u hrvatski obrambeni Domovinski rat riskirali svoje živote, kad su na milost i nemilost ostavljali kod kuće svoje obitelji, kad su se umorni, jadni i bolesni, ali iznimno ponosni vratili, kad su ostali bez posla, iako su im obećavali sve i sva samo neka obrane Domovinu.

Dr. Hebrang podsjeća da je ratna medicina iznimno dobro funkcionirala i u najtežim uvjetima i da je smrtnost ranjenika bila vrlo malo. Jednom riječju, naši su liječnici, medicinske sestre, tehničari i vozači kola hitne pomoći i u nenormalnim uvjetima radili – čuda.

Tko im to sada prizna?

Smrtnost branitelja je svakim danom sve veća. Osobito stradavaju i to „kao pokošeni“ od malignih bolesti, između ostalih i karcinoma bronha.

Maligni tumori, ističe ratni ministar zdravstva, u hrvatskoj su populaciji drugi po uzroku smrtnosti, a među braniteljima – prvi.

-          Smrtnost populacije branitelja nadmašuje smrtnost u općoj populaciji, posebice u dobi od 50 godina. Po do sada objavljenim evidencijama, branitelji umiru prosječno s 50,9 godina, dok opća populacija živi znatno dulje i umire prosječno sa 76 godina. Činjenica je, kako je svojedobno pisao i uvaženi branitelj Tomislav Čolak, da svake godine umire sve veći broj ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, pa ih je tako godine 2011. umrlo 2354, 2015. godine 2955, a 2017. godine čak 4320 ili 12 na dan. Te brojke vjerojatno su i veće, jer obitelji čak trećine branitelja nisu tražile vojni pokop, pa nisu zavedeni u statistiku – podsjeća Andrija Hebrang te dodaje da je do 6. rujna 2018. obavljeno tek 23.277 sistematskih pregleda branitelja i da ih velika većina nikada neće dočekati, a da je iznimni rizik među njima baš od karcinoma bronha kao posljedice kombinacije rizika pušenja i stresa.

Ratni ministar također predlaže da se umjesto u bolnicama preventivni pregledi branitelja premjeste tamo gdje im je i mjesto, u primarnu zdravstvenu zaštitu, jer će tada doći na red mnogo više ljudi, a time će biti spašeno i mnogo više života.

Malo je poznato da oni koji obole, a bili su hrvatski branitelji, u najvećem broju slučajeva prepušteni su sami sebi, odnosno svojim obiteljima. I tako bolesni često moraju još pomagati i svoju (nezaposlenu) djecu, gledati kako se svakodnevno zapošljavaju politički i ini uhljebi, kako se djeca tajkuna (svaka čast iznimkama) liječe po privatnim klinikama, itd. i tako redom.

Kod nas su zbrinuti stradalnici Domovinskog rata, ali ni po toj osnovi još nije kako treba, jer ima branitelja koji su stradali, a vode se kao da i nisu.

Svaka općina i županija, da je htjela, već je odavno mogla i morala riješiti probleme ljudi s njihova područja koji su branili Domovinu, ne pitajući za cijenu, Ali, ne. Većina tih institucija taj problem prepušta državi, ili kako je svojedobno navodno rekao jedan od bivših gradonačelnika Koprivnice – neka idu tražiti pomoć od onih tko ih je i poslao u rat!

Pojedincima danas ne odgovara što na papiru ima “previše“ branitelja, a nama pak što ima daleko više onih koji su mogli, a nisu kad je trebalo uzeti oružje u ruke, a sada se njihova imena, na naš užas, izgovaraju s iznimnim štovanjem!

Sve u svemu, treba poslušati ratnog ministra zdravstva, jer zadnji je trenutak da se spasi koliko se može ljudi koji su bili sve, samo ne kukavice, dezerteri, profiteri i izdajice!

 

Mladen Pavković