Za razne i kontraverzne notorne pupovce i njihove satelite slobodno se može reći da su iznimno uspješne „tvornice ustaških i inih zločina“. Oni od toga fenomenalno žive, a jedina im je zadaća neprestano pisati, govoriti i vikati o „ustašama i fašizmu“ koji iz godine u godinu „proždiru“ Hrvatsku, koju oni jedino doživljavaju kao „bankomat“.

U hrvatskoj vlasti, pupovce se nažalost i bez razloga uvijek doživljava ozbiljno, njih se pita za sve, od vremenske prognoze do ustaških zločina.

Nu, velika je misterija kako i zašto većina medija, pa čak i onih koji se svrstavaju „desno“, objavljuju svaku njihovu izjavu i komentare, obvezne s fotografijom dotičnih, kao da u hrvatskoj državi ne postoji ni jedna druga nacionalna manjina.

Namjerno se zanemaruju i činjenice da pupovci osim sebe, svojih obitelji i tzv. simpatizera ne predstavljaju – nikoga.

U Udrugu Srpsko narodno vijeće (SNV) dosad je „upumpano“ „više“ novca nego u „tri brodogradilišta“.

Oni na i oko vlasti (svaka čast iznimkama) naprosto ne znaju kako se uvući u onu stvar tim ljudima.

Kad se javno govori i piše o raznim pupovcima onda ti koji ih nastoje uvrijediti obično pišu da su „četnici“! Kad ste čuli ili čitali da su se radi toga uvrijedili, ili da su zbog toga zadovoljštinu potražili na sudu?

Biti četnik za njih je navodno nešto veliko i značajno, po tome ih cijeni Srbija i Republika Srpska!

Razni pupovci naprosto uživaju i prave se važni, kao zagorski purani, kad se približavaju neke obljetnice ala ustaškog logora Jasenovac ili pak one kad se treba obilježiti kad je i gdje „opalila prva puška“.

Tada nam drže satove i satove povijesti, kao maloj djeci.

I uvijek ukazuju da „ustaško i fašističko zlo“ iz Drugog svjetskog rata – ne spava i da treba dati još, još novaca za njihove propagandne „aktivnosti“, protiv kojih smo se inače borili u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

S jedne strane, pupovci ne priznaju Republiku Hrvatsku, a poglavito ne njezin oslobodilački rat, a još manje žrtve koje su pale u borbi protiv srbijanskih i inih četnika, a s druge oni, ali ni hrvatska vlast (lijeva ili desna) „ne može“ bez njihovih jadnih ruku!

A samo tri ruke znaju dobro naplatiti.

To je ona crta preko koje se ne može i ne smije prijeći.

Sada notorni Milorad Pupovac uz ostalo izjavljuje da mu je „neprihvatljivo da se za memorijalni centar Jasenovac godišnje izdvaja dva milijuna kuna dok za onaj u Vukovaru 40 milijuna kuna!“.

Što želi time reći, odnosno postići?

Je li za to treba „prijevod“ ili se i te kako dobro razumijemo?

Dakle, one koji su se borili i ginuli u Vukovaru treba što prije zaboraviti, sakriti pod tepih, baš kao i sva zlodjela srbijanskih zlotvora.

Tko primjerice više govori i prikazuje snimke vukovarske ratne bolnice?

Tko se sjeća ratnih apela legendarne dr. Vesne Bosanac, u kojima je bezuspješno pozivala svjetsku javnost da zaustavi krvoproliće u ovome gradu?

O tome sam objavio i knjigu, ali kao da i nisam!

Pupovci je sigurno nisu ni prelistali!

A u Drugom svjetskom ratu, a i poslije njega, zločina nije bilo samo u Jasenovcu. Bilo ih je recimo i u Macelju, mjestu monstruoznog zločina Titovog komunizma, a o tome je sjajnu knjigu i niz tekstova objavio i hrvatski domoljub Damir Borovčak. Tamo je nakon (dakle, nakon!) Drugog svjetskog rata ubijeno oko 13 tisuća ljudi te skupina od 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Na tom području dosad je otkriveno više od 130 jama, a 1163 osobe su ekshumirane...Bivši hrvatski ministar dr. Andrija Hebrang također često govori i podsjeća na te strašne komunističke zločine.

Za pupovce oni ne postoje!

Tamo se nije klicalo „Za dom – spremni“ već „Smrt fašizmu - sloboda narodu“!

Pupovci takve zločine ne priznaju, oni ne dolaze na ta mjesta, baš kao što ne dolaze ni na Ovčaru ili pak Jazovku.

Oni dobro znaju da se od kritika pozdrava „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, odnosno komunističkih zločina ne može (obilno) živjeti.

Sve dok se bude financijski pomagalo pupovce, kao „brodogradilišta“, možemo mi o njima govoriti i pričati što nas je volja.

Što je više kritika na njihov račun oni su vlastodršcima, nažalost, miliji i draži!

Nego, kako se neki Munchhausen nije sjetio pa da i Pupovca predloži za počasni doktorat, recimo- obmana i laži?

 

Mladen Pavković