Na poziv predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Izraela Benjamina Netanyaahua, Mate Granić je potkraj svibnja 1998., kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, prvi put službeno posjetio ovu državu.

Prije toga je potpisana Budimpeštanska deklaracija između izaslanstva Hrvatske i Izraela, kojom su uspostavljeni diplomatski odnosi između dviju država.

O tome, uz ostalo, u svojoj knjizi „Vanjski poslovi-iza kulisa politike“ piše tadašnji ministar, a današnji posebni savjetnik predsjednice Republike Kolinde Grabar – Kitarović.

Granić se sjeća da je taj posao bio odlično pripremljen, a da je glavninu odradio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Naime, Tuđman je pristao, sjeća se Granić, da u američkom izdanju knjige „Bespuća“ promijeni nekoliko stranica teksta, koji su sve židovske organizacije u svijetu i država Izrael osudile i što je bila glavna prepreka diplomatskom priznanju Hrvatske.

Tuđman je objavio, ističe bivši hrvatski ministar vanjskih poslova, „da su mnogi kapoi u Jasenovcu i drugim ustaškim logorima bili Židovi, kao i da je broj ubijenih na području NDH bio višestruko manji nego što je desetljećima tvrdila jugoslavenska vlast. Izrael i mnogobrojne židovske organizacije žestoko su reagirale na te teze i tražile njihovo brisanje iz „Bespuća“. Kako je to bio uvjet za suradnju s Izraelom, nekoliko sam se puta sastajao s Tuđmanom i malo-pomalo ga uvjeravao da izmijeni sporna poglavlja. U početku se mrštio i nije mu bilo drago, međutim na posljetku je popustio. Bio je uvjeren da je napisao istinu i da su se neprestano preuveličavale brojke žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske. „Ni u Jasenovcu ni u Bleiburgu nije ubijeno toliko ljudi kao što se govori i piše“, rekao mi je u više navrata“ – sjeća se Granić te dodaje da je veliki posao u pregovorima da se promijeni tih nekoliko stranica teksta obavio i veleposlanik Miomir Žužul, koji je u dogovoru s američkim židovskim organizacijama izbacio sporne dijelove.

Tek kad se to dogodilo, hrvatska delegacija mogla je u posjet Izraelu!

U Hrvatskoj enciklopediji na tu temu piše da je 1996. u „američkom izdanju „Bespuća“ ispušteno nekoliko spornih dijelova“ te da je knjiga objavljena pod nazivom „Užasi rata – Horrors of War.“

Bilo bi dobro da i Republika Hrvatska poneki put može na takav ili sličan način reagirati, odnosno ne dozvoliti nekim državama, poput Srbije, nikakve „službene odnose“ dok ne izbace ili ne poprave ono što mi mislimo i vjerujemo da je laž (a oni istina).

 

Mladen Pavković