Ovih dana novinske i tv ekipe opsjedaju malo međimursko selo Palovec. Već se pišu feljtoni o obitelji nesretne Jasmine Dominić, koja je nakon gotovo 2o godina nađena mrtva u – frižideru. Istraga je tek na početku, a „sedma sila“ već je za razliku od istražitelja obišla cijelo mjesto, pa i kraj u potrazi za „dobrom pričom“.

U cijeli slučaj upetljavaju i malodobnu djecu, koja također ne mogu pobjeći od nasrtaja ljudi kojima je najvažnije pronaći i osuditi „ubojicu“ i prije suda i suđenja. Tabloidi, prije svih, nemaju vremena za čekanje dok se klupko odmotava. Oni žele krivca odmah i sada, kao u najboljim kaubojskim filmovima.

-„Slučaj u Palovcu postao je velika senzacija, jako bombastičan slučaj, ali isto tako tragičan, koji će obilježiti čitavu obitelj, pa i mjesto, ali i širu zajednicu. Ništa više neće biti isto“, smatra Zemira Medved, voditeljica Odjela za psihijatriju Opće bolnice Varaždin, pišu Varaždinske vijesti.

- „Postali smo pomalo neosjetljivi, nedovoljno tolerantni pa i bezobzirni u nekim komentarima, groznom tzv. crnom humoru i sl. Previše pričamo i izvještavamo o tome te bi trebali pustiti institucijama da rade svoj posao. Trebali bi se prestati miješati u ono što ne trebamo, jednostavno, trebali bi imati više suosjećanja oko svega jer nikad ne znamo kome se što može dogoditi. Ne smijemo osuđivati nikoga, posebno ne u ovom trenutku“, ukazuje psihijatrica Medved.

Inače, kod nas je presumpcija nevinosti – „nepoznata“ kategorija. Dipl. iur. Mile Prpa kaže da se često i s visokih političkih pozicija, i to od pravnika po struci, može čuti – Neka pred sudom dokaže svoju nevinost!

Nema dokazivanja nevinosti – dokazuje se nečija krivnja. Zato postoji presumpcija nevinosti tj. da se po Zakonu o kaznenom postupku svaki osumnjičenik ili optuženik ima smatrati nevinim sve dotle dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja.

Kad ne bi postojala presumpcija nevinosti, to znači da bi svaki osumnjičenik ili optuženik, u startu bio smatran krivim za neko kazneno djelo i da on sam mora dokazivati svoju nevinost.

-„U svim demokratskim državama svijeta svaki osumnjičenik ili optuženik može se braniti i – šutnjom. To znači da uopće ne mora aktivno sudjelovati u svom kaznenom postupku. Jer po zakonu nikada na njemu ne leži teret dokazivanja, već teret dokazivanja leži na onom tko tvrdi za nekoga da je počinio neko kazneno djelo, a ne na onom koji niječe“ – veli Prpa.

A što se događa kod nas? Svi osumnjičeni ili okrivljenici nemaju jednak tretman, prije svega u medijima, osobito onima „žednim krvi“. Naime, nije rijedak slučaj da su i ranije o nekim koje su samo priveli pisali i objavljivali „romane“, a da ih je na kraju sud pravomoćno oslobodio. Tako je primjerice prije nekoliko godina jedan novinar proglašen i „novinarom godine“ jer je iz dana u dan izvještavao o gospodarskom kriminalu, a na kraju većina optužbi je propala, a on dobio otkaz u svojoj redakciji, što će reći da je želio biti „veći od pape“.

E, da novinari „žedni krvi“ tako izvještavaju o onim nevinim Hrvatima koji su kao stoka u vrijeme svetog Domovinskoga rata završili u jednoj od 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, vjerojatno bi se i na tom području nešto pomaklo.

Sjetimo se koliko su i što su pisali o generalima Gotovini i Markaču kad su nevini ležali na robiji u Haagu, ili o bivšim ministrima Rončeviću ili Heraku koji su nakon godina suđenja pravomoćno oslobođeni.

A što su sve radili generalu Glavašu ili pak generalu Brodarcu, koji je s „lisičinama na rukama“ nevin umro u zatvoru, a da istraga još nije ni počela.

Junaka obrane Vukovara Tomislava Merćepa, po tzv. zapovjednoj odgovornosti, prije svih su osudili „novinari“, ali i „glumci“ ala Frljić, koji u svojim ogavnim predstavama svakog može proglasiti ratnim i inim zločincem, baš kao i nazovi spisatelji četničkih Novosti, a da za to ne snose nikakvu odgovornost.

Neki čak poput notornog Ercega mogu i nasred glavnog grada vikati „Tuđman je zločinac“, pa nikome ništa, jer je to „njihovo pravo“.

Menagere u hrvatskim brodogradilištima ne smije se ni pitati gdje su završile milijarde kuna koje im je poklonila država, a kamoli ih u lisicama ili bez njih odvesti na saslušanje. A to što se ti radnici danas bune da ne mogu dobiti ni plaće –nikome ništa.

Koliko je samo hrvatskih branitelja otišlo u rat i nakon povratka s bojišta izgubilo posao, zdravlje, ali i obitelji?

Zanimljiv je slučaj i Tome Horvatinčića, odnosno onih koji su prouzročili neku nesreću iz – nehata. Većina medija već duže vrijeme „lupa“ po njemu i traži „krv“, a suđenje je u tijeku. On i takvi nemaju nikakvih mogućnosti da se javno brane. Mogu sve, samo to ne! Horvatinčić je nakon zadnjeg suđenja, uz ostalo, govorio o svojim velikim donacijama, tim prije jer je istina da je mnogima pomogao. Ali, i od toga su pojedini mediji napravili „cirkus“, dok s druge pak strane nitko se javno od onih kojima je stvarno pomagao i pomogao sada ne želi s njime „petljati“. Najveći je među ostalim pojedinačni donator humanitarne Zaklade Ane Rukavina – Želim život. Kad je to rekao „u svoju obranu“ neki su se iz medija, nažalost, smijali, umjesto da pitaju druge koji imaju novca zašto ga ne poklanjaju u dobrotvorne svrhe kao što je to činio i čini recimo Horvatinčić? Sud će i o njegovu slučaju reći svoje, ali se postavlja pitanje-jel će pojedini mediji (kao „suci“) biti zadovoljni?

S druge pak strane, malo je tko pisao, a kamoli objavljivao „feljtone“, o Radenku Alavanji, komandantu štaba obrane Borova Sela, koji je nedavno oslobođen (sic!) krivnje za mučenja i smrt velikog broja nevinih (!) hrvatskih policajaca i civila u vrijeme Domovinskog rata. Što nisu fotografirali njega i njegovu obitelj? Što nisu pisali gdje je i kako živi? Ne, to ih ne zanima.

Dakle, „haranga“ medija itekako može utjecati na odluke suda, ali neki su , poput pupovaca, i od toga „izuzeti“. Možete vi o pupovcima pisati što i koliko hoćete, pa čak javno klevetati i vrijeđati njihovu malenkost, dokazivati njihovu kriminalnu i inu djelatnost, a da se to organe gonjenja uopće „ne prima“.

Kad je recimo bila istraga ili suđenje o brdu (ne)zakonitih (ne)djela konkretno – Milorada Pupovca? Tko i zašto štiti te i takve političke i ine uhljebe, da ne kažemo nešto gore?

Mladen Pavković