Predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović objavila je da je pomilovala Huanita Luksetica, osuđenog na dvije godine zatvora zbog uzgajanja marihuane koju je navodno koristio za liječenje posljedica multiple skleroze.

To je prvi puta u njezinu mandatu da je na „sva zvona“ objavila, odnosno odobrila nešto takvoga.

Nu, mnogi se pitaju: kad će pomilovati barem jednog bolesnog hrvatskog branitelja, poput Tomislava Merćepa ili Veljka Marića?

Za Merćepa, junaka obrane Grada Vukovara, sud nije imao milosti. Na Županijskom sudu u Zagrebu osuđen je na pet i pol godina, jer u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, kao zapovjednik postrojbe poznate kao „merčepovci“, nije spriječio zločine nad srpskim civilima. Međutim, prošle godine Vrhovni sud RH tu mu je kaznu povisio na sedam godina!

I on je teško bolestan.

Hrvatski branitelja Veljko Marić slučaj je za sebe. Njega su u Beogradu bez dokaza (!) osudili na 12 godina robije. Jedan dio odslužio je u Srbiji, dok sada „guli“ kaznu u jednom od hrvatskih zatvora. Toliku kaznu nije dobio ni Vojislav Šešelj ni krvnik s Ovčare Veselin Šljivančanin!

Marić je „odsjedio“ u zatvoru više od sedam godina, ali ga, unatoč molbe, ne puštaju na privremenu slobodu!

Osim toga, Marić i Merćep, kao i neki drugi osuđeni hrvatski branitelji, poput onih iz „slučaja Lora“, moraju vratiti Republici Hrvatskoj milijune kuna, jer je RH umjesto njih platila odštetu njihovim navodnim žrtvama!

Na tisuće srpskih i inih agresorskih zločinačkih zapovjednika, vojnika i „dragovoljaca“ ne će i ne trebaju hrvatskim žrtvama platiti ništa, jer su „nedostupni“ hrvatskom pravosuđu!?

A sad se dogodila još jedna „blamaža“.

Sve po hrvatskim zakonima!

Vrhovni sud je potvrdio oslobađajuću presudu za ratni zločin u Borovu Selu 1991. Radenku Alavanji, komandantu štaba obrane Borova Sela, srpskom zločincu, koji je kriv po zapovjednoj odgovornosti za mučenja i smrt zarobljenih hrvatskih policajaca, ali i civila, njih najmanje 43, a prema nekima i jednom više od toga. Umjesto „radenka“ optužili su JNA, a onda su dometnuli da JNA ne postoji i da zbog toga ne mogu i ne će iz ove zločinačke vojske nikoga osuđivati!

Alavanji su naravno sudili u odsutnosti, a time ga učinili „narodnim herojem“ u Srbiji!

I kad čovjek to gleda i prati ne može se oteti dojmu da je sve to i štošta drugo, vezanu uz sveti Domovinski rat, nama naša borba dala!

Merćep i njemu slični u zatvoru, a Alavanja i njemu slični na slobodi!

A jedni i drugi bili su u ratu, - svatko na svojoj strani.

 

Mladen Pavković