Uljudno molim da prije predizbornih obećanja i laži pročitate knjižicu i to: Odluku 1. Općeg  Sabora HDZ, Programske zasade i ciljeve HDZ-a i Statut HDZ-a iz 1990. u nadi da ju uopće još posjedujete. Možda vam postane jasnije što je to desnica, desni centar, domoljublje ili ništa.

Nekoliko izvadaka:

Str. 6.

Danas (28.veljače 1989.) gotovo i nema grada, općinskog ili manjeg mjesta u domovini, i u svijetu gdje žive Hrvati, u kojima nema članstva, ogranaka i odbora HDZ. Osnivačkim  skupštinama HDZ prisustvuju na stotine i na tisuće ljudi. Teško je reći koje su veličajnije: one u domovini ili one po europskim, američkim ili australskim gradovima. Kako  je hrvatski čovjek srcem i dušom prihvatio program i ciljeve HDZ….. ( Ispunjavate li i danas tadašnje zadane ciljeve i programe? Kuda je nestala tadašnja oduševljena narodna masa?)

Str. 8.

Valja poći od toga da postoji bitna razlika između HDZ i svih ostalih političkih stranaka u Hrvatskoj. Ona je u tome što HDZ, na istoj razini uz opća načela ljudskih, građanskih prava i parlamentarne demokracije – i k tomu izričitije i sustavnije, odlučnije i dosljednije od svih drugih, postavlja i zahtjev za pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i DRŽAVNU SUVERENOST. (Zbog čega suverenisti više nisu poželjni?)

Str.9.

Pobornici  hegemonističko-unitarističkih ili jugoslavensko velikodržavnih shvaćanja vide u programskim ciljevima HDZ ništa drugo do zahtjeva za obnovom ustaške NDH. Pri tom zaboravljaju da NDH nije bila samo puka „kvislinška“ tvorba i „fašistički“ zločin već i izraz kako povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom…….. Prema tome NDH nije predstavljala samo puki hir osovinskih sila već je bila posljedak posve određenih povijesnih čimbenika. (To ste zaboravili, jer sada vam je svaki domoljub ustaša i sustavno uništavate nacionalnu svijest i ponos hrvatskog naroda.)

Str. 12..

Naime u avnojevsko-zavnohovskim osnovama, za izgradnju jugoslavenske državne zajednice, bila su sadržana načela pune ravnopravnosti svih naroda, a također prava svakog, pa dakako i hrvatskog naroda, na samoodređenje do odcjepljenja. Samo zbog zaklinjanja na ta načela pred domaćom i pred međunarodnim čimbenicima Tito je mogao obnoviti duhovno i zbiljski raspalu  jugoslavensku državu. Poslije je to pravo ostalo samo deklarativna krilatica zbog samovlašća centralistički ustrojene KPJ, u redovima koji su – nasuprot proklamiranim načelima – neprestano održavane i poticane iluzije o mogućnosti stvaranja nekakvog socijalističkog jugoslavenstva. Time je avnojevski federalizam, skrojen po sovjetskom uzoru, upadao u sve veću nedosljednost i proturječnost, kojih se nije oslobodio ni znatnim poboljšanjima  Ustavom iz 1974. (Ne poštivanje avnojskih načela dovelo je do agresorskog rata JNA, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, pa taj rat zbog toga  „antifašisti“ ne mogu prozvati građanskim ratom.)
Str. 14. i 15. - Gledišta HDZ o nekim bitnim pitanjima.

Povijesnim Saborom želimo odlučno usmjeriti prema budućim zadaćama da i nadalje moramo ostati u prvim radovima raščišćavanja svih onih ostataka prošlosti što koče brže kretanje naprijed, ili pak zamagljuju obzorja. ( Prošlost nije bar malo raščišćena te nas namjerno opterećujete ustašama i komunistima tj. „antifašistima“ i ne rješavate bitna gospodarska i ostala pitanja važna za sve građane RH.)

U svezi s tim, dopustite mi (dr. Tuđman) da iznesem svoje mišljenje u odnosu na sve sumanutije očitovanje velikosrpske ogorčenosti i mržnje prema svemu hrvatskome, što se u zadnje doba raspiruje osobito jednostranim tumačenjem  uloge Josipa Broza Tita. Bezobzirno bjesomučni napadaji na Tita kao najvećeg krivca za sve probleme srpstva dokaz su zapravo obračunavanja  s njegovim federalizmom, s kojim se pretežiti dio srpskog političkog mnijenja nikada nije pomirio. No, ako nam je braniti tu gotovo JEDINU povijesnu činjenicu titoizma – u prije izloženom smislu – mi s hrvatskog gledišta nemamo nikakva razloga da čuvamo kult njegove ličnosti, što će reći autoritarne vladavine titoizma, kako to čine oni njegovi epigoni što nikada nisu dokučili samu bit njegove pojavnosti. ( I sada su srpski napadi usmjereni na pok. predsjednika Tuđmana,Oluju, branitelje, katoličku crkvu i sve domoljube i to uz pomoć bivših i sadašnje izvršne vlasti. Dozvoljena su znakovlja iz komunističkih vremena kao crvena zvijezda i ostala, a negiraju se i sami komunistički zločini poslije 1945. i zločini u Domovinskom ratu izvršeni nad Hrvatima.)

Str. 16.

Jednostranačko državno samovlašće ostavlja nam kobne  posljedice ne samo u sferi gospodarsko-materijalnog nego i duhovnog života. Narušene su ili dapače potpuno oborene gotovo sve moralne i radne vrednote na kojima se zasniva suvremeno društvo slobodnog svijeta. Mjesto znanja, rada, reda i zakonitosti, jednostranački sustav poticao je neznanje i nerad, birokraciju i posvemašnju korupciju. ( I sada 24 godine nakon Oluje imamo isto stanje u državi što vodi stagnaciji svega, uspijevaju samo uporni pojedinci uz mnogo truda i znoja. Politička „elita“ iz prošlog režima je skrojila zakone i upravlja istim metodama i u demokraciji. Čak je evoluirala pa našim poreznim davanjima kupuju birače  radnim mjestima, honorarima i donacijama raznim udrugama. Nema lustracije.)

Iz ovih i onih razloga potrebna nam je suverena država s visokim stupnjem pravnog sustava. Ali  također i s visoko razvijenom znanošću i kulturom. U tu svrhu valja hitno ukloniti katastrofalne posljedice školske reforme. Vratiti se  vlastitim tradicijama i u skladu sa suvremenim civilizacijskim stečevinama vratiti dostojanstvo srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavnoj  djelatnosti. ( U 2019. se još prepiremo oko školske reforme, mislim da je uglavnom bit reforme  smanjiti gradivo vezano na hrvatski jezik, kulturu i povijest. Ministrica Blaženka Divjak, ministrica školstva šalje školama novu preporuku: „Počnite voditi učenike u posjet Jasenovcu!“ Je li se založila da RH konačno donese svoj službeni stav bar o približnom broju žrtava svih nacionalnosti koji su stradali u tom logoru ili bili transportirani u druge logore? Možda će ih upoznavati s brojem 30 000 djece koje su na tom mjestu poubijali Hrvati. Dr. Tuđman je kao povjesničar u svojoj knjizi „Bespuća“ tiskanoj 1989. na stranici 466 naveo: „Prikrivanje, pače i sprečavanje, prave istine o ratnim žrtvama-urodilo je već dosada krajnje nepoželjnim posljedicama. Da su iznijeti statistički podaci SUBNOR-a iz  pedesetih godina i rezultati službenog popisa ratnih žrtava (iz 1964.), te da su na osnovi njih i demografskog istraživanja omogućene (i meni i drugima) normalne znanstvene prosudbe – niti bi bilo moguće ovako monstruozno narastanje jasenovačkog mita, niti bi problem ratnih žrtava ili „poravnanja krivnje“ između hrvatskog „genocida“ i srpske „hegemonije“ mogao poslužiti za različite teorije i teze o genocidnosti hrvatstva sui genesis, pa i katoličanstva, te o vatkansko-hrvatsko-kominternovskoj sprezi protiv Jugoslavije.“)

Str.17.

U obnavljanju i razvitku privatnog poduzetništva posebne olakšice treba osigurati za naše iseljenike, koji bi se željeli vratiti u domovinu ili uključiti u njen život na različite načine. ( Mislim da su ti Hrvati naišli, osim nekolicine, na velike prepreke, čak su bili prevareni i izgubili su svoju ušteđevinu, a skoro nitko nije mogao sudjelovati u kreiranju državne uprave, pravosuđu i ostalim područjima. Nisu bili poželjni, pogotovo nakon 2000. A povrat imovine pokradene za vrijeme komunizma još nije u cijelosti riješen.)
Jedna od najprečih zadaća pred kojima stoji hrvatsko društvo jest zaustavljanje demografskog nazadovanja. Ono je uzrokovano nepovoljnom općom duhovnom klimom, posljedice koje su bile pad morala, golemo raseljavanje, nesigurnost zapošljavanja, nemogućnost osiguranja stana, itd. Radi korjenitih promjena takvog stanja potrebne su su osobito one mjere koje će pospješivati natalitet. Među takvima možda bi bilo dijelotvorno zakonski osigurati da majka četvero djece za njihovo uzdizanje dobiva prosječni osobni dohodak, a također i posebne pogodnosti za stan ili dom takvih obitelji. ( Od tih mjera nema ništa, čak se forsira iseljavanje ne samo pojedinaca već cijelih obitelji. Ne grade se stanovi za najam na neodređeno vrijeme i slobodno ugovorenom najamninom, niti postoje od države izrađeni  programi za gospodarske grane koje bi bile prema stručnim procjenama prosperitetne. Sve je prepušteno pojedincima, često u svezi s korupcijom. Nude se POS stanove za koje se mogu natjecati samo oni koji rade na neodređeno vrijeme, dok obiteljima s jednim ili dva minimalca je ta opcija nemoguća.

Str. 24.

HDZ surađuje sa srodnim organizacijama u domovini i iseljeničkima u svijetu, prema odluci predsjedništva.  ( Svrstavaju li se u tu grupu i koalicijski partneri?  Lijepo šaroliko društvo – interesna grupacija. Svi su srodnih mišljenja i svjetonazora.)
Prava i obveze članova HDZ su između ostalog: davati ocjene i mišljenje o radu HDT, davati prijedloge i poticati rad HDZ, pridržavati se Programske deklaracije, Statuta HDZ i drugih odredaba, smjernica i odluka tijela HDZ. ( Današnje stanje u HDZ je, prema promatranju njezinog djelovanja, da se svi moraju pokoravati predsjedniku stranke Plenkoviću, a on ne vlada prema izvornim temeljima HDZ, i njegovi suradnici su poslušnici koji čuvaju svoje sjedalice. Inače bi ostali bez svojih privilegija i gdje bi uopće mogli raditi i što znadu raditi?

Čak ne možemo reći da vladaju kao tikva niz more, pa kako ih udre val tako plove. Reagiraju prema političkim potrebama svojih raznih ambicija i zahtjevima nalogodavaca. Sasvim mirno promatraju muke radnika bez plaća i njihove gladne djece, nitko ne odgovara za utrošene milijarde proračunskih sredstava u propale pokradene neracionalizirane mastodonte, krivci ne završavaju u zatvorima ali zato će jedan kinez veseljak biti pritvoren radi „za dom spremni“. Sve skupa lakrdija, a tu lakrdiju podupiru svi HDZ sabornici, osim jednog, sa svojim glasovanjem protiv izmjene izbornog zakona i potvrdom neobjavljivanja neispravnih  potpisa.


Mira Ivanišević / Split