Ovih dana digla se velika buka oko dodjele Medalje Grada Zagreba bivšem Udbašu Budimiru Lončaru.

Riječ je o nekadašnjem voditelju zadarskog odjeljenja za zaštitu naroda (Ozna), pukovniku Uprave državne bezbednosti (Udbe), generalnom konzulu SFRJ s protuemigrantskim zadacima, čovjeku koji je sve vrijeme postojanja Jugoslavije obnašao visoke obavještajne i političke funkcije, zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ koji je u Vijeću sigurnosti tražio uvođenje embarga na nabavu oružja za Republiku Hrvatsku, pa sve do posebnog savjetnika jadnih i žalosnih bivših predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i Ive Josipovića za međunarodne i ine odnose.

Za vrijeme svetog hrvatskog obrambeno- oslobodilačkog Domovinskog rata živio je i radio u New Yorku.

Dosad je primio brojna priznanja i odlikovanja, među ostalim i odličje Reda Kneza Branimira s ogrlicom (koje mu treba oduzeti).

I što je sad tu sporno?

Pa, ukoliko tražite podatke o njemu recimo u najnovijoj Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža nećete naći ni retka (sic!) o njegovoj veleizdajničkoj misiji.

Citiramo: “Lončar, Budimir, hrvatski diplomat (Preko na Ugljanu, 1. IV. 1924.). Sudjelovao je u NOB-u od 1942.. Nakon rata radio je u JNA, a od 1950. u diplomaciji. Bio je generalni konzul u New Yorku, veleposlanik u Indoneziji (1965.-69.), SR Njemačkoj (1973.-77.) i SAD-u (1979.-83.), potom pomoćnik i zamjenik saveznoga sekretara za vanjske poslove. Potkraj 1987. postao je savezni sekretar za vanjske poslove te bliski suradnik saveznog premijera A. Markovića. Radio je u UN-u 1993.-96.), potom je bio konzultant za međunarodne odnose i savjetnik u uredu predsjednika republike.“

Dakle, ako je suditi po objavljivanju životopisa hrvatskih „uglednih“ političara, poput Lončara, i u Hrvatskoj enciklopediji, (gdje ne bi smjelo biti pogrešaka), onda je očito da se vraćamo na staro, tj. na pisanje povijesti „kako aga kaže“.

Naime, iz životopisa u ovoj enciklopediji jedino se može zaključiti da je Budimir Lončar bio „med i mlijeko“.

Sramno da sramnije ne može biti.

Za ovu i ovakve „povijesne podvale“ urednici Hrvatske enciklopedije prije su „zaslužili“ Medalju Grada Zagreba nego bivši Oznaš – Budimir Lončar.

 

Mladen Pavković