Tko o čemu - kontraverzni notorni povjesničar Dragan Markovina ponovno se oglasio o „slučaju Šimunić“, Među ostalim na nekom portalu piše da je „unatoč činjenici da je vijest o tome kako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio raspravljati o tužbi koju je Joe Šimunić podnio protiv Hrvatske dobila značajan prostor u medijima“, ali da su „izostale analize čitavog slučaja“. 

I onda melje, pa ga melje. Ističe da bi Šimunić zapravo htio da mu Europski sud za ljudska prava zapravo potvrdi kako ustaški pozdrav nije zakonski zabranjen u Hrvatskoj (što i nije!) i da mora priznati da već „dugo ništa zabavnije nije čuo“. Tom jadnom i žalosnom povjesničaru također je nejasno zbog čega Šimunić i svi koji „iskazuju javnu simpatiju prema ustaškom nasljeđu i simbolici to do kraja otvoreno ne kažu“?

To bi isto tako bilo kao da pitamo ovog skribomana: zašto on i njemu slični javno ne kažu da su protiv hrvatske države, hrvatskih stradalnika i branitelja i da više od majke vole Tita, partiju i Jugoslaviju?

Činjenica je da u Hrvatskoj pozdrav „Za dom spremni“ nije zabranjen, da su hrvatski sudovi sve one koji su bili tuženi u svezi toga tužbe odbacili, da „Za dom spremni“ iz svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nema veze s ustaškim pozdravom, tim prije jer su ga na svojoj hrvatskoj vojnoj odori nosili uglavnom oni koji su rođeni dvadeset pa i trideset godina nakon II. svjetskog rata.

Osim toga, iznimno je značajno i to da se s tim pozdravom borilo i umiralo za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, i da su oni koji su u vrijeme svetog Domovinskog rata, pripadnici HOS-a, dali veliki obol za ovo što i neki Markovina ima danas, a to je da slobodno i bez problema huška, pljuje i bljuje po slavnim hrvatskim danima i godinama.

Ovaj povijesni čovječuljak morao bi znati i odgovoriti: koliko je nevinih ljudi od ovog pozdrava stradalo nakon završetka Domovinskog rata, (ni jedan!), a koliko od partizansko-komunističkog pozdrava „Smrt fašizmu-sloboda narodu“ nakon završetka II. svjetskog rata, pa da ovu raspravu privedemo kraju?

Nu, kad već poteže mačka za rep, treba ga podsjetiti (što on i njemu slični namjerno zaboravljaju) da smo se u svetom Domovinskome ratu borili protiv – srpskih i inih četnika!

A ako je povjesničar (kakvim se često predstavlja) morao bi znati ili pročitati, recimo, u Hrvatskoj enciklopediji da je „programsko načelo četničkih udruga 1930.-ih bilo zalaganje za ideju “jugoslavenskog nacionalizma“ u službi oživotvorenja velike Srbije. Sve do 1941. četnici su nekažnjeno provodili teror nad hrvatskim stanovništvom, ali i svim drugim neistomišljenicima, dok su kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije 1941. doživjeli kao gubitak svoje države. Cilj im je postao uspostava velike Srbije, samostalne ili u sastavu obnovljene Jugoslavije. U II. svjetskom ratu djelovali su pod zapovjedništvom ratnog zločinca Draže Mihailovića i provodili etničko čišćenje od hrvatskog i muslimanskog stanovništva, prema kojem je na najgroznije načine trebalo ukloniti oko 2,5 milijuna ljudi.“

I sad najvažnije za one rođene nakon 1945.

„Četnička ideologija naglo oživljava u Srbiji 1980.-ih, poglavito nakon dolaska na čelo Srbije Slobodana Miloševića 1987., a nakon raspada SFRJ tu ideologiju otvoreno zastupa Radikalna stranka Vojislava Šešelja. U agresiji na Hrvatsku i BiH zločinačka JNA i paravojne srpske jedinice nisu prikrivale svoj četnički program osvajanjem tuđih teritorija i etničkog čišćenja“.

Dakle, namjerno nam se podmeće da je pozdrav „Za dom spremni“ najveće zlo, čak i veće od četničkih zločina. Badava HOS-ovi pričaju i deru se da oni taj pozdrav nisu upotrebljavali u II. svjetskom ratu, već u ovom, kad su se borili protiv istih onih koji su Hrvate i Muslimane proganjali sve do 1996., kad je službeno okončan sveti Domovinski rat, i to porazom Srba, Crnogoraca, JNA i domaćih izdajica.

Jadni Markovina, koji je iz Mostara početkom 1990.-ih s obitelji pobjegao u Split, vjerojatno je i „doktorirao“ na zamjeni teza.

Jednom je navodno izjavio da kad gleda neki športski susret i kad čuje „Lijepu našu, voli da Hrvatska izgubi“ te da njemu „Hrvatska ništa ne predstavlja!“.

I taj bez problema predaje na jednom splitskom fakultetu!

Šteta što se redatelj Brešan i njemu slični na primjeru ovog notornog „znanstvenika“ ne pitaju: Kakva je ovo država?

 

Mladen Pavković