U što se pretvorio Hrvatski sabor, nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj?

Ovo državno tijelo, koje bi trebalo biti primjer i to na svim društvenim, političkim i inim razinama, srozalo se do dna. Može li niže?

Naime, nije nam poznato, je li u svijetu postoji neki sličan „sabor“, gdje od 152 zastupnika na sjednicama obično sjede njih desetak - dvadesetak, i onda se sve pretvara u „igrokaz“, a najmanje u ono što je zadaća ovog tijela.

Ta mala skupina pretežno oporbenih zastupnika jednostavno se dobro zabavlja.

Lupaju kao Maksim po diviziji! (Svaka čast iznimkama).

Pričaju, pričaju – samima sebi!

Kad dođe do glasovanja (kad se „steknu uvjeti“) tada su saborske klupe, poglavito onih koji su na vlasi, pune, i što je najvažnije nema iznenađenja, jer svi glasaju kao jedan!

Možda bi stoga bilo najbolje (i najjeftinije) da se saborska zasjedanja održavaju jedino u dane glasovanja, tim prije što mediji, poglavito HRT (gdje nema cenzure?) na trećem ili četvrtom programu izravno prenose sjednice koje su od važnosti za one na vlasti.

Oporba može pričati i pričati.. Uvijek ima neki bago koji prigodom javljanja hrvatskih „nacionalista“, ala Glasnović viče – „ugasi kameru“!

Kad se slučajno pita: pa, gdje su svaki dan toliki bogato plaćeni zastupnici, onda se dobije odgovor da rade i kad ne rade!

Slično je bilo i u komunizmu. Partija je radila i kad nije radila!

S druge pak strane, saborske sjednice povremeno dođu slušati i gledati i pojedini učenici raznih škola.

Kakvi su im dojmovi, i što mogu naučiti?

 

Mladen Pavković