Tek kad strada neki pirotehničar, kao što je nema tome dugo poginuo hrvatski pirotehničar Goran Vekić (otac četvero djece) u Jemenu, i Hrvati se sjete da je naša država nažalost još pod minama.

Od završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Hrvatska je za razminiranje utrošila gotovo 5,5 milijardi kuna, a u minskim poljima je dosad stradalo čak oko 600 osoba, od kojih preko 200 smrtno.

Oko 40 pirotehničara dosad je poginulo na radnom zadatku.

Problemi oko razminiranja i dalje su veliki. Nedostaje sredstava, ali i stručnjaka.

Srbi, kao agresori na Republiku Hrvatsku, o tome ne govore, niti ih to opterećuje. To je bio i ostao problem Hrvata, koji su bili žrtve u ovome ratu, a zahvaljujući brojnim površinama pod minama očito su to i dalje.

Zašto Hrvatska ne traži odštetu od Srba, Crnogoraca, bivših zapovjednika zločinačke JNA i domaćih izdajica i u svezi ovih nedaća?

Ili, kada će agresor platiti odštetu nevino stradalim ljudima od mina?

Rok za konačno razminiranje neprestano se odugovlači.

Prema zadnjem prijedlogu ovaj problem mora biti riješen do 1. ožujka 2026.

Malo tko vjeruje da će se to i ostvariti.

Neki su mišljenja da ako se nastavi čistiti ovakvim tempom kao dosad da Hrvatska od mina ne će biti očišćena još 150 godina!

Nu, mi imamo i problem, što se svake godine troši sve više novaca, a čisti sve manje prostora i pronalazi sve manje mina. Osim toga, na ovim su poslovima navodno angažirane čak četrdesetak tvrtki, koje se među sobom bore za što veće cijene rada (zarade), a nažalost najmanje za skrb onih koji stradavaju.

Da su uvjeti rada u razminiranju u Hrvatskoj dobri, jedan dio pirotehničara poput Gorana Vekića sigurno ne bi otišao u inozemstvo, gdje se taj posao mnogo više cijeni.

U znak sjećanja na poginule hrvatske pirotehničare neka bi se ulica ili trg trebao zvati po njima, a svi oni za svoje požrtvovanje u miru i te kako su zaslužili da im se recimo u Vukovaru, Škabrnji, Osijeku, Kninu ili Vinkovcima podigne spomenik! Da se ne zaborave!

 

Mladen Pavković