Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), na čijem sam čelu, predložila je Hrvatskom saboru da se Majčin dan, koji se inače obilježava svake druge nedjelje u mjesecu svibnju, u Hrvatskoj proglasi – spomendanom, tim više što su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu mnoge majke, poput Vukovarke Kate Šoljić ili Eve Šegarić iz Škabrnje izgubile svoje sinove i kćeri u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Bio bi to mali spomen na njivu veliku žrtvu.

Ali, to se zasad na žalost neće dogoditi. Naime, stigao je odgovor ministra Lovre Kuščevića, koji je u ime Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora doslovce odgovorio ovo:

„...Smatramo da bi Majčin dan, kao dan svih majki, a s posebnim naglaskom na njegov značaj i važnost u odnosu na sjećanja na sve majke koje su u Domovinskom ratu podnijele najveći teret žrtvujući na oltar Domovine svoje sinove i kćeri, trebao kao takav imati svoje mjesto među danima od posebnog pijeteta. Međutim, kako su spomendani u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj dani isključivo od posebnog nacionalnog i povijesnog značenja za Republiku Hrvatsku, dakle nisu dani međunarodnog karaktera, a majčin dan nadilazi nacionalni karakter te se obilježava diljem svijeta, mišljenja smo da u ovom trenutku ne postoje pretpostavke za proglašavanjem Majčinog dana spomendanom. No, ukoliko se pristupi izmjenama i dopunama ili izradi novog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (nije u Planu zakonodavnih aktivnosti u 2018. godini) svakako se treba razmotriti predložena inicijativa kako bi Majčin dan postao spomendan u Republici Hrvatskoj“.

E, poštovani ministre. Ako je to tako, a jeste, što se čekalo do danas? Domovinski rat završio je još 1995.,a hrvatske majke još nisu dobile ni spomendan! Ističete da su hrvatske majke to zaslužile (i mnogo više!) pa zbog čega onda ne pristupite izmjenama i dopunama Zakona, tim prije što Hrvatski sabor svako malo donosi nove Zakone?

Ovaj spomendan je i te kako značajan. To što, kažete, „nadilazi nacionalni karakter“ ne bi trebao biti minus, već plus! Osim toga, zar se blagdan 1.svibnja, koji se u Hrvatskoj već duže vrijeme pretvorio u „blagdan graha, kobasica, karanfila i radosti i veselja“ (umjesto borbe za radnička prava!) također ne obilježava diljem svijeta? Kako on ima „poseban nacionalni i povijesni značaj za RH“, a Majčin dan to nema?

Vjerujemo da većina saborskih zastupnika o tome nema pojima ili uopće nije razmišljala, pa očekujemo da će tijekom prvih jesenskih zasjedanja netko od njih postaviti i to pitanje.

Hrvatske majke, gospodine ministre, nisu zaslužile ovakav sramni odnos, tim prije što su dale sve što se dati može!

 

Mladen Pavković