-„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskome ratu. Od istih neprijatelja stradala su mi i nedužna braća u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj“ – tako je među ostalim govorila Kata Šoljić, koja je umrla 8. srpnja 2008. i sahranjena na vukovarskom groblju, kao i njezini pokojni sinovi, koje je nakon rata tražila punih 12 godina.

Najponosnija majka u Hrvata, kako su je zvali, bila je po mnogo čemu posebna. Za istinu o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu nije joj bilo teško, iako je bila bolesna i u godinama, putovati i na „kraj svijeta“. Gdje je god bila, svjedočila je o zvjerstvima srpskog i inog agresora. Bila je počasna predsjednica Hrvatskog žrtvoslovnog društva, koje i danas uspješno vodi prof. dr. Zvonimir Šeparović.

Nu, iako je prošlo 10 godina od njezine smrti, tek tu i tamo ostao je neki spomen na njezino ime, kao je što recimo park u Zagrebu (na kraju grada). A dr. Vesna Bosanac i moja malenkost već godinama predlažemo da joj se postavi spomenik, prije svega u Vukovaru. Svi su „za“, ali kad po tom pitanju treba nešto konkretno učiniti nema „nikoga“.

Hrvatska inače nema ni jedan značajniji spomenik posvećen hrvatskim majkama koje su izgubile svoje sinove u Domovinskome ratu. A to je najmanje što za njih treba učiniti. Srbi su, primjerice, kad su 1991. okupirali Vukovar, prvo u dvorištu razrušene tamošnje ratne bolnice, koja se zvala „Sv.Sava“ i na čijem je čelu bio navodni ratni zločinac Vojislav Stanimirović, inače šef Miloradu Pupovcu zvanom „Pupi“, postavili veliki spomenik u bronci s nazivom „Majka i dete“, koji je izradio jedan od najboljih srpskih kipara.

A mi, što smo mi učinili za naše, hrvatske majke, koje su dale tolike sinove i kćeri u obranu hrvatske Domovine?

Predlažemo našim ljudima iz dijaspore da se uključe u akciju podizanja spomenika Kati Šoljić, jer će to biti spomenik i svim hrvatskim majkama.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., na čijem sam čelu, baš u povodu obljetnice smrti Kate Šoljić, predložila je Hrvatskom saboru da se Majčin dan proglasi Spomen danom u Hrvatskoj. Barem nešto, iako bi to trebao biti i blagdan.

Sinovi, najponosnije majke u Hrvata, Niko, Ivo, Mijo i Mato, ali i njezine kćeri Mara i Ana, koje su srećom ostale žive (Mara je bila i u srpskom koncentracijskom logoru) prošle su pakao. Za smrt njezinih sinova još nitko nije odgovarao. Gdje je tu pravda, tim prije što zahvaljujući njihovu životu darovanom Domovini, kao uostalom i žrtvi svih ostalih hrvatskih branitelja, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, ostvarili smo svoju i jednu – Hrvatsku!

Dakle, kako ne smijemo zaboraviti hrvatske branitelje, poglavito poginule, ali i žive, tako ne nikada ne smijemo zaboraviti ni hrvatske majke, među kojima je hrvatska mučenica Kata Šoljić, legendarno ime.

Neka joj je vječna slava i hvala!

Mladen Pavković

Share
0