Nakon samoubojstva Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata generala Slobodana Praljka mediji su puni njegovih „prijatelja“, suboraca, domoljuba i drugih, od kojih svatko tvrdi (pa čak i jedan Branko Vukšić!) da su ga dobro poznavali.

 Da su ga dobro poznavali vjerojatno bi se (svaka čast iznimkama) javili i u vrijeme kad je tolike godine bio u istražnom zatvoru, ali ne, onda se njihov glas nije čuo, niti smo mi znali da ima tolike prijatelje. U obranu Praljka i njegovih suboraca trebalo se javiti puno, puno ranije. Zar ne gospodo hrvatski generali? Ovako ispada da većina tih ljudi koji su se tek nakon ovog nemilog događaja prisjetili časnog i uvaženog generala to više čini radi sebe, odnosno svoje promocije, nego zbog samog Praljka. Na njegov pogreb vjerojatno bi došlo na desetine tisuća ljudi, a mi bi opet pitali. Gdje ste bili kad je grmjelo?

I tako, dok svi mogu i imaju što reći o ovoj temi, neke se i dalje namjerno zaobilazi. Jedan od tih je i ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, koji je već odavno trebao dobiti čin generala, baš kao i zapovjednici obrane Vukovara. Čovjek je dosad osam puta svjedočio na sudu u Haagu, ne kao zaštićen svjedok, ali o tome su izvještavali samo srpski mediji. Rekao je da ga nitko nije ispratio ni dočekao, pa čak ni pitao o čemu je govorio.

-Već 26 godina javno govorim tko su bili ratni zločinci, tko su bili oni koji su razorili Škabrnju, ali to nikoga ne zanima. Ratko Mladić nije suđen za zlodjela koje je učinio u Škabrnji, dok je zadarski sud osudio samo jednu četničku babu, tek toliko da nam zamaže oči. Tko je kriv što zločinci za Škabrnju nikada nisu i neće odgovarati? Tko su ti u Hrvatskoj koji ne gone srpske ratne zločince, a progone Hrvate, hrvatske branitelje? O generalu Praljku i suđenjima u Haagu imao bih štošta reći, ali nemam kome. Na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) baš u povodu ove zadnje presude izredali su se mnogi, ali nas iz Škabrnje ponovno su, namjerno, zaboravili. Na žrtvi generala Praljka sada mnogi prikupljaju političke i ine bodove, što mi se jednostavno gadi. Lako je u ovom trenutku govoriti da je Praljak bio veliki, istinski ratnik, intelektualac i humanist, a kad je on sam i sa svojim brojnim knjigama dokazivao svoju nevinost, kao i nevinost hrvatskog naroda, većine nije bilo nigdje. Što se sad ne javljaju oni koji su njegove knjige proglašavali šundom. Zašto se te i takve ne pita što su radili i za čije interese generalu Praljku?  Zašto država sad ponovno ne tiska te knjige i podijeli ih narodu? Neće, jer je u njima zapisana – istina – kazao je pomalo ogorčen ratni zapovjednik obrane Škabrnje.

 

Mladen Pavković