Sramota. Drugu godinu zaredom Inicijativa mladih za ljudska prava traži od Vlade Republike Hrvatske da uputi ispriku svim žrtvama i obiteljima žrtava ratnih zločina i kršenja ljudskih prava koji su se dogodili za vrijeme i neposredno nakon vojno-redarstvene operacije Oluja u kolovozu 1995. Oni smatraju da su zločini počinjeni u ime Republike Hrvatske te da je masovni egzodus stanovništva bio poželjna posljedica ove akcije.

Zatim navode da je dosad učinjeno malo ili ništa po pitanju procesuiranja počinitelja zločina. Zato žele pokazati lice Hrvatske kojem je stalo do pravde i koje izražava suosjećanje sa žrtvama. To je minimum solidarnosti nakon višestrukog kršenja ljudskih prava i izostanka sudskih procesa- istaknuli su.

Šteta što članovi te udruge i njihovi simpatizeri nisu pročitali zapisnik sa 41. proširene sjednice Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije, održanog 14. kolovoza 1995., a u kojem je balkanski krvnik Slobodan Milošević među ostalim govorio i o ulozi i značaju tzv. Republike Srpske Krajine (RSK).

Tko se kome treba ispričati?

Na toj sjednici, kojoj su bile nazočne sve vojne i ine „glavešine“ tadašnje Jugoslavije (ratni zločinci, od kojih ni jedan nije procesuiran!) Milošević se prije svega obratio ovim riječima:.

-          „Molim vas da u svojim sredinama, gdje ima pojedinaca koji vode kafansku patriotsku politiku, kao ozbiljni i odgovorni ljudi, kao patriote ove zemlje na najvišim vojnim funkcijama, to odmah i do kraja sasečete u korenu! Ne trebamo da slušamo te idiotluke o svemu tome.“

Zatim je naglasio i ovo:

-          „Vi ste najstručniji deo ove naše Vojske, kao što znate, tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine onog istog dana, bez čak stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bežaniji zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija!“

Srbijanski zločinac potom se pita:

-„Ko je zaista doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u uslovima kada su imali sve uslove da se brane, bude doneta koja izazove egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?! Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine, napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca: nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu ni branili, jer po svim izveštajima koja su dolazila od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora, niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. Sada se mi trebamo da se uvlačimo u jednu situaciju, kako je, evo, zbog odbrane ljudstva, nama stalo više do te teritorije nego onima koji su na toj teritoriji imali sve uslove da se brane, a odlučili su da „hitro“ svi pobegnu.“ – rekao je Milošević (str. 23-24.).

Članovi ove „fantomske“ udruge, koju na žalost financira i Vlada Republike Hrvatske (sic!), a koja ima podružnice diljem bivše Jugoslavije, također u svom dopisu ističu da “nisu sudjelovali u događajima tijekom 90-tih godina“, ali da imaju „puni legitimitet govoriti o činjenicama.“

Nemaju se Hrvati kome ispričavati, poglavito ne za zla koja su činili srbijanski i ini agresori. Neka malo pogledaju unatrag, pa će vidjeti kakve je zločine činila tzv. Republika Srpska Krajina (samoproglašeni srpski entitet u Hrvatskoj, 1991.-1995.), predvođena ratnim zločincima. Što ne traže ispriku za one Hrvate koje su Srbi i njihovi saveznici potukli i zakopali u masovne grobnice, od kojih je oko 150 zasad nađeno? Ili za nevinu poginulu djecu u Hrvatskoj, ili za desetine tisuća Hrvata koji su morali pobjeći iz svojih domova? Njih očito ne zanima ni kako je recimo izgledala ratna vukovarska bolnica, ni što su četnici radili u tom gradu, ili pak u Škabrnji, Voćinu, Dalju, Saborskom, Pakracu, Lipiku, Gospiću i da ne nabrajamo dalje.

Traženje jedne ovakve isprike, „mali Slobe“, nije ništa drugo nego izjednačavanje žrtve i agresora, a to nećemo i ne želimo dopustiti!

 

Mladen Pavković