Drugovi udaraju uvijek i redovno tamo gdje ih najviše boli. Još uvijek mi u duši i ušima odjekuju ratni bubnjevi kmerskih vladara Hrvatske, bubnjevi kojima su pozvali svoju vojsku crvenih zombija u nesmiljenu borbu protiv gospođe Kolinde Grabar Kitarović na predsjednićkim izborima.

Bili smo svjedoci neviđeno agitpropa kojemu bi se divio i sam Gebells, a Staljin bi ostrašćeno pljeskao dobrim učenicim svog dobrog učenika Tita, smijući se onim sitnim životinjsko-zločinačkim očima i ciničnim usnama sakrivenim brkom natopljenim krvavom votkom.

Lakomi kanibali, željni tuđe krvi nisu se zadovoljili bubnjevima komunističkih medija, već su po starom, dobrom i uhodanom običaju osvajali i hrvatske portale, jednog po jednog. Na odnarođenim portalima, za koje se mislilo da su narodni i pravi domoljubni portali, bačene su tone laži i obmana, neviđeni i besprizorni seksistički komentari zombija presvučenih u domoljubno ruho. Na tisuće  tih nebaniranih komentara još uvijek se kočoperi u arhivama uredništva i u arhivama zombija koji te splačine čuvaju kao pričuvnu copy-paste hranu za neka buduća vremena.

Copy-paste domoljubni zombiji znaju da njihova riječ izrečena iz usta domoljubnog medija ima dvostruku težinu, jer tome su ih naučili učenici Goebellsa i Staljina. To znaju i vlasnici medija koji su zatvarajući oči, svesrdno pomagali da prva žena u povijesti Hrvatske ne postane Predsjednica. Možda i nisu protiv žene, ali su zasigurno bili protiv žene, gospođe i majke Predsjednice.

Zombiji ne podnose dan i svjetlost sunca. Tog divnog zagrebačkog sunčanog dana ostali su duboko u svojim jamama glođući kosti bleiburških žrtava. Na trgu svetog Marka prolivena je suze za Domovinu, čiju dramatičnu iskrenost nije mogao zaustaviti ni Milanovićev pljesak mržnje na spomen imena bivših predsjednika Mesića i Josipovića. Imamo Hrvatsku, imamo Predsjednicu odjekivale su nam u ušima rijeći Tuđmana, jedinog velikana hrvatske povijesti.

Neutaživa glad i zvukovi močnih bubnjeva pozvali su krvopije u novu bitku, jer izgubiti jednu bitku na znači izgubiti rat. Copy-paste na sunce. "ista meta isto odstojanje", isti mediji, isti avatari i nickovi, isti urednici i vlasnici. Promjenjena je jedino meta i pred streljački oznaški vod stao je gospodin Tomislav Karamarko.

Znao sam da zombiji imaju osebujnu maštu, ali ono što smo mogli pročitati i šta čitamo danas iz dana u dan nadmašilo je i samog Lucifera. Najnapadaniji političar u političkoj povijesti Hrvatske još uvijek stoički podnosi udarce i s lijeva i s desna, znajući da je pred njim "trijumfalna kapija" koju gradi hrvatski domoljubni puk, a rok završetka radova ističe 08.11.2015. godine. Okružio se štitom domoljuba i branitelja kao u filmu "300". General Temistoklu je izgubio tu epsku bitku od nadmočne perzijske sile božanstva Kserksa, a Karamarkovi domoljubni štitovi ne će popustiti pred najezdom copy-paste zombija.

U pobjedi Predsjednice i Predsjednika vlade, zrcali se percepcija budućnosti Hrvatske, zrcali se svjetlo koje pobjeđuje tamu, rađaju se ljudi jači od ljudoždera, rađaju se djeca Hrvati i Hrvatice koji će zauvijek zombijima zabraniti izlazak i crnog podzemlja zla. Kad zombiji vide ljudsko lice dobrote, poštenja, domoljublja nestat će s lica zemlje i podzemlja. U tome se krije odgovor šta je zapravo povod za sinergijske napade na dvoje ljudi koji žele mir, a ne rat, koji žele istinu, a ne laž, koji žele svjetlo, a ne tamu, koji žele zajedništvo, a ne podjele!

Smisao pobjede Predsjednice dobit će puni sjaj tek kad pobjedi Predsjednik vlade. Skladno zajedništvo Pantovčaka i Banskih dvora dobit će puni sadržaj poslije 08.11, dobit će onu toliko potrebitu snagu u borbi protiv zombijevske zločinačke budućnosti na dobrobit drage nam Domovine. Tek tada vidjet ćemo Karamarka u pravom svjetlu, vidjet ćemo  sposobnosti Predsjednice koju crveni kmeri još uvijek  drže u okovima, vidjet ćemo uzajamno nadopunjavanje u svim segmentima duhovnog i političkog života hrvatskog bića. Iza te slike stoji nova, nepobjediva snaga i prva snažna prijetnja kmerskim zombijima, prijetnja njihovom opstanku, prijetnja njihovoj zločinačkoj budućnosti.

Posao nam je jednostavan. Naoružajmo se oružjem gospodina Slavoljuba Penkale i u rijekama hrvatskih "penkala brigada" pohrlimo u naše Crkve, pomolimo se na oltaru domovine, i osvojimo birališta snažnim duhom i hrvatskim razborom, kako bi zauvijek pobjedili višedesetljetne tlačitelje hrvatskog bića. To je taj novi domovinski rat, to je to oružje koje svojim lažno sigurnim glasom u panici i sa strahom spominje Milanović.

Hrvatima treba samo olovka i pamet, a jedno i drugo imamo. Za tri dana možemo uzeti sve ili ništa, možemo imati i Pantovćak i Banske dvore ili ništa, možemo imati nadu ili ništa. Hrvatski domoljubni narod izabrat će sve, u to ne treba sumnjati.

"DOMOVINI POGLEDAJ U OČI,

 PRED BOGOM UMIVENE DUŠE!

 SA ŠTITOM HRABROST SIGURNO ĆEŠ MOĆI, 

 ZAUSTAVIT HULJE ŠTO HRAŠĆE TI RUŠE!"

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0