Otkako su uhićeni čelnici bivše jugoslavenske i hrvatske zločinačke Udbe Perković i Mustać ne prestaje zanimanje za rad te bivše Brozove organizacije. Nu, malo pomalo razotkriva se njihov način djelovanje, ali zanimljivo je i neshvatljivo da nitko ne odgovara zbog njihove zločinačke aktivnosti u vrijeme komunizma, niti se razotkrivaju imena Udbaša, doušnika i sličnih, iako je velika većina tih koji su ovaj posao (odlično!) radili u komunizmu jednostavno početkom devedesetih nastavila ga raditi i u brojnim hrvatskim policijskim, gospodarskim i inim institucijama.

Kao da se nije ništa dogodilo! (Pojeo vuk magare!) Stoga je iznimno zanimljiv članaka Martine Hrupić s naslovom "Agent KOS-a ne smije piti alkohol, treba dobro pamtiti i znati šutjeti" (Jutarnji list, 6. studenoga 2014.) u kojem autorica objašnjava rad Mustačevih i Perkovićevih igrača.

Nakon što pročitate na koji su način djelovali pripadnici zloglasne Udbe i KOS-a, postavlja se pitanje: Što se otada do danas (osim naziva) promijenilo u radu sličnih hrvatskih i inih službi koje djeluje od devedesetih godina naovamo, a u koje su aktivno uključeni i brojni oni koji su bili pripadnici bivše Udbe i KOS-a?

Tako Hrupić u svom članku tvrdi da je tadašnji Odjel XII, bio jedan od najvažnijih grupacija unutar DSZUP-a te da je imao svoje "ljude" koji su radili undercover, odnosno tajno u svakoj bitnoj tvornici ili uredu u zemlji.

Ima li danas u hrvatskim bitnim tvrtkama ili uredima koji tajno rade za određene tajne i druge službe? (Itekako ima!)

Najviši dužnosnici KOS-a i DSZUP-a obučavali su se na Saveznoj centralnoj školi državnog sekretarijata za unutrašnje poslove u Beogradu. Njihova obuka trajala je četiri godine, dok su niži dužnosnici pohađali tzv. Republičku školu ili tečajeve po pojedinim republikama. Zbog nedostatka kvalificiranih agenata regrutirali su se i diplomci s pravnih škola. Poglavito se naglašava škola u Kamenicama, gdje su se obučavali KOS-ovci koji su kasnije trajno radili u policiji. (Mnogi od njih navodno su devedesetih bez provjera prešli na hrvatsku stranu i nastavili gdje su u Brozovim zločinačkim službama stali!). U Kamenicama, tvrdi novinarka Jutarnjeg, postojala su dva smjera – diplomatski i unutrašnji, detektivski rad, nadzor, korištenje radijima i prijemnicima te polaganje vožnje iz svih vrsta vozila. KOS i DSZUP imali su tri vrste suradnika: informante, agente i rezidente. Informanti su trebali biti pouzdani i plaćalo im se od slučaja do slučaja, dok se agente često regrutiralo među režimu neprijateljskim osobama kojima bi moglo prijetiti ne više od pet godina zatvora. Njima se pri regrutaciji obećalo da će ih, ako odrade posao i zadovolje, neće kazneno goniti. Plaćalo im se po ispunjenu zadataka i oni su infiltrirani u opozicijske redove!!!Rezidenti su se odabirali među najlojalnijim članovima stranke i njihov je zadatak bio skupljati informante i prosljeđivati izvještaje svakih 14 dna. Oni su imali "civilne" poslove, dakle bili su zaštićeni i sami često nisu znali za koga rade – KOS ili DSZUP.

Slijedeći i sagledavajući ove primjere, mi ćemo se osvrnuti tek na istaknutije hrvatske branitelje, predsjednike Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, čelnike aktualnog prosvjeda branitelja u Zagrebu, članove Stožera za obranu hrvatskog Grada Vukovara, voditelje određenih portala i slične te samo upitati ono što se i oni već javno pitaju i govore: je li nas prisluškuju nas, je li nam podmeću, je li u naše se redove ubacuju civilne "ugledne" građane... Dakle, rekli bismo, ništa novo i ništa nepoznato. Institucije rade svoj posao!

Zar smo se za to borili?

Autorica ovog teksta dalje objašnjava da su se, prije regrutacije, bivši KOS-ovci i Udbaši (zar ne Perkovići i Mustači?) detaljno provjeravali. Primjerice, informator je morao biti dobar član partije (nije li i danas slično?), ne smije piti alkohol i mora biti u stanju šutjeti, mora imati dobar ugled, znati pisati i čitati te posjedovati izvanredan talent za pamćenje i promatranje.

Za agente u inozemstvu postojala su pak malo drugačija pravila. Oni su primali točne upute što trebaju raditi- upoznati se sa svojim prebivalištem, locirati izbjegličke kampove i kontaktirati pridošlice te doznati sve o njima. Itd., i tako redom.

Također ti ljudi morali su negirati znanje o DSZUP-u i KOS-u, pokušati upoznati stare i neinteligentne emigrante te doći u kontakt sa ženama bez novčanih sredstava, primjerice studencima – navodi autorica Jutarnjeg lista.

No, kako se to točno radilo, morali bi na suđenju u Munchenu razotkriti i navodni zlikovci Mustač i Perković, iako čitajući i pomno analizirajući samo ovaj tekst i malom Ivici sve je jasno. Samo nam nije jasno, što bi također netko trebao objasniti, poglavito hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata, na koji su se način bez provjera ti silni bivši Udbaši i KOS-ovci početkom devedesetih uvukli u sve pore našeg društva, pa čak i u gospodarstvo, Udruge, športske organizacije, pa i među "babicama" na placu?

Činjenica je također (zar ne Mustači i Perkovići) da su ti stari Udbaši i KOS-ovci odmah namjestili svoje, od rođaka, prijatelja i drugih, od tvrtki, Udruga do policije, (svaka čast izuzecima), a u isto vrijeme "istisnuli" one koji su bili na prvim crtama obrane tijekom hrvatskog Domovinskoga rata.

Stoga, nije ni čudno što jedan Perković izjavljuje, baš kao i neki čelnici tzv. antifašista da su oni stvorili hrvatsku državu, a ne hrvatski branitelji!

Mladen Pavković

Share
0