Prema preliminarnim rezultatima za izbore za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Semir Efendić je osvojio oko 142.480 glasova (25,64%), iza Bakira Izetbegovića s 189.089 (34,03%) i Denisa Bećirovića s 212.161 (38,18%). Sama činjenica da su središta bošnjačke političke moći kadrovirala tri snažna kandidata, neosporno je dovelo do toga da kandidat Komšićevog DF-a Slaven Kovačević postane kolateralna žrtva ovakvih odnosa, a Darijana Filipović pobjedi u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Istodobno, rezultati izbora za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 2026., govore da je Izetbegovićeva SDA dobila 217.961 glas, što je znatno više od osobnog rezultata čelnika SDA. Slično se dogodilo i sa Semirom Efendićem. Efendićev rezultat za Predsjedništvo — oko 142 tisuće glasova — nije jednostavno preslikavanje rezultata SBiH za državni Parlament. SBiH, čiji je utemeljitelj Haris Silajdžić, je za Parlament dobila 196 tisuća glasova, što znači da ima znatno širu listnu/stranačku potporu od samog Efendićevog osobnog rezultata.

Sasvim je suprotna situacija sa Denisom Bećirovićem i njegovim SDP-om. Dok je Denis Bećirović s 212.161 uvjerljivo prvi izbor birača, njegova stranka SDP ostvarila je 131.450 glasova, što navodi na zaključak da su u Bećirovićevoj pobjedi ključnu ulogu odigrali birači drugih stranaka.

Tko su središta moći koja su iznjedrila Efendića?

Za razumijevanje ovih odnosa važno se vratiti u prošlost i sagledati tko je kontrolirao financijske, sigurnosne, humanitarne i političke kanale bošnjačke politike u prošlosti.

Hasan Čengić je tijekom rata imao vrlo važnu ulogu u međunarodnim kanalima nabave naoružanja i financiranja ratnih aktivnosti ABIH. Američki izvori iz 1996. posebno ga povezuju s TWRA-om i kanalima preko kojih je oružje dolazilo u BiH. Nakon rata njegova pozicija postaje predmetom snažnog američkog pritiska; SAD je tražio njegovo uklanjanje s mjesta zamjenika ministra obrane, što je na kraju povezano i s provedbom programa američkog „train and equip“.

U javnim izvorima postoje brojne tvrdnje o novcu koji je tijekom rata dolazio iz islamskih zemalja, kanalima TWRA-e i drugim organizacijama. Iz toga se može razumjeti zašto su se unutar SDA i oko SDA pojavljivali sukobi oko novca, fondova, institucija, sigurnosnih struktura i međunarodnih veza.

Zato se Čengićeva uloga u prošlosti mora promatrati kao uloga predstavnika jednog od autonomnih centara moći unutar bošnjačkog političkog sustava, a ne samo kao običnog stranačkog dužnosnika SDA.

Čengićev krug

Za Semira Efendića je posebno zanimljivo da je sam javno govorio o svojoj vezi s Hasanom Čengićem i o tome da je Čengić dolazio u Maleziju dok je on tamo studirao. Mediji su istodobno povezivali Efendićevo malezijsko školovanje s krugom ljudi koji su bili bliski Hasanu Čengiću. Dio javnosti zbog toga Semira Efendića smješta u širi „čengićevski“ odnosno malezijski krug.

Sam Efendić je 2021. opisivao Čengića s poštovanjem, ali je istodobno rekao da je iz SDA već otišao i da se Čengić s tim nije slagao. Još je zanimljivija njegova tadašnja tvrdnja da mu je Čengić rekao kako mu je žao što je došlo do njihova političkog razilaženja, ali da ga neće sputavati.

Efendić je na izborima nastupio kao kandidat Stranke za BiH, političke grupacije koju je, nakon razmimoilaženja s SDA, utemeljio Haris Siladžić, poznat kao jedan od najglasnijih kritičara projekta Komšić među bošnjačkim političarima. Dakle, Efendić je izišao iz Izetbegovićeve stranačke hijerarhije, ali s političkim i kadrovskim vezama koje dijelom proizlaze iz starijih struktura bošnjačke politike, odnosno onih koje su stasale oko Harisa Silajdžića i Hasana Čengića. Stoga, njegovih oko 142 tisuće glasova koji su presudili Izetbegoviću zato predstavlja nešto više od običnog osobnog rezultata.

Unutarnje diferenciranja bošnjačke političke elite

Efendić je isto tako pokazao da dio biračkog tijela koje je povijesno pripadalo širem političkom prostoru SDA može glasovati za kandidata koji više nije pod neposrednom kontrolom obitelji Izetbegović, a njegova stranka ujedno je postala opasan rival SDA.

Stoga, rezultat Semira Efendića na izborima 2026. može se promatrati i u kontekstu dugotrajnog unutarnjeg diferenciranja bošnjačke političke elite. Efendićeva biografska povezanost s krugom Hasana Čengića, uključujući školovanje u Maleziji i javno potvrđene kontakte s Čengićem, daje osnovu za promatranje njegove političke karijere kroz širu genealogiju mreža koje su se tijekom i nakon rata razvijale unutar, ali i izvan SDA.

Zanimljivija je činjenica da je političar iz tog šireg kruga u 2026. godini nastupio protiv Bakira Izetbegovića i osvojio više od 140.000 glasova, čime ga je poslao na ropotarnicu političke povijesti. Time se ponovno otvorilo pitanje koliko je nekadašnja politička struktura SDA bila jedinstvena, a koliko su u njoj od početka postojali konkurentski centri moći – politički, financijski, sigurnosni i međunarodni.

Isto tako, bez kandidature i ovakvog rezultata Semira Efendića, i diferencijacije središta moći bliskih SDA, teško da bi na ovim izborima Hrvati dobili svog legitimnog predstavnika.

 

V.Lj.

 

Share
0