Kako bi se hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj što lakše prodala priča o „podjeli Bosne u Karađorđevu“ i kako bi hrvatski narod čim prije i čim bolje „progutao“ taj mit, često se potencira jedna poluistina, a ta je da su za vrijeme muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH Hrvati surađivali sa Srbima.
Nakon što smo analizirali kontekst sastanka između Miloševića i Kučana te Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, i nakon što smo utvrdili da od tog mita nema ništa, trag nas vodi na stvarni početak priče o „podjeli Bosne“. A taj početak je 12. lipnja 1991.godine kad su se u Vili Dalmacija u Splitu sastali trojica predsjednika - predsjednici Hrvatske i Srbije te predsjednik predsjedništva BiH, dakle Tuđman, Milošević i Izetbegović.
Slovensko-srpski sporazum Milošević-Kučan od 24. siječnja 1991. godine značajan je događaj za shvaćanje konteksta o početku rata na području bivše Jugoslavije.
Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) jučer je, prvi put u svojoj povijesti, objavila javni dokument u kojemu daje mnogo informacija o svom ustroju, djelatnostima i procjenama. Posebnu pažnju SOA u svome dokumentu, čije dijelove prenosi Večernji list, posvećuje džihadistima.
Nakon izlaska Darija Kordića s izdržavanja višegodišnje robije svakodnevno svjedočimo o podijeljenim reakcijama na svaki spomen njegovog imena. Narod ga dočekuje s oduševljenjem gdje god se pojavi, katolička Crkva otvoreno pokazuje da ga je primila u svoje skute, najviši predstavnici vlasti o Dariju uglavnom nijemo šute, dok ga dio medija, uglavnom bliskih službenom Zagrebu i Sarajevu, redovito etiketira ratnim zločincem.
Nakon što su početkom veljače 1945. komunističko-partizanske snage iz sastava VIII. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije, unatoč kratkotrajnim uspjesima njemačko-hrvatskih snaga u operaciji Bura, uspjele prodrijeti u dubinu hercegovačkog ozemlja, otpočelo se sa završnim napadom na Široki Brijeg i Mostar. Zavladalo je neviđeno nasilje i odmazda.
U trenucima dok nekadašnji jugoslavenski obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač sjede u njemačkom zatvoru, iščekujući suđenje po optužnici koja ih tereti za sudjelovanje u pripremi i realiziranju atentata na Stjepana Đurekovića, u Republici Hrvatskoj i BiH odvija se prava rovovska bitka. U trenucima dok Europska unija traži potpunu dekomunizaciju društva, ostatak Perkovićevih i Mustačevih iznimno dobro pozicioniranih kolega iz nekadašnjih jugoslavenskih tajni službi (SDB i KOS) na sve načine pokušava očuvati svoje pozicije u politici, gospodarstvu, pravosuđu, diplomaciji, tajnim službama, vojsci, policiji i drugim segmentima državnog aparata.
Međusobni sukobi federalističke i unitarne probošnjačke opcije među hrvatskim političkim elitama u BiH se nesmiljeno nastavljaju. U trenucima dok taj sukob neupitno vodi HDZ 1990. prema definitivnom raspadu, daleko od očiju javnosti odvija se teška rovovska bitka za ključne dužnosti u obavještajnoj zajednici.
Iz tri masovne grobnice i tri pojedinačna groba na području općine Ljubuški ekshumirane su do sada 62 žrtve komunističkih zločina: Tomića njiva 28 žrtava, Bare 19 žrtava, Iza zgrade županijskog MUP-a 12 žrtava, Pregrađe 2, Studenci 1.
"Drago nam je svako hrvatsko zanimanje za HSK pa i ovaj HKD Napredak. Zahvaljujemo na dobrim željama za 20.-tu obljetnicu HSK", stoji u reagiranju Hrvatskog svjetskog kongresa na medijske prosvjede predsjednika predsjednika sarajevskog HKD Napredak Franje Topića zbog nepozivanja na obilježavanje 20. obljetnice HSK.