Po ćemu će se pamtiti britanskog premijera Nevillea Chamberlaina? Po suludoj izjavi nakon Münhenskog sporazuma, potpisanog 29. rujna 1938., da je s Hitlerom dogovorio “mir u našem dobu”. Svi znamo kako su dalje išli događaji.

Po čemu ćemo pamtiti njegovog nasljednika Winstona Churchilla? Po tome da je dobio Drugi svjetski rata, vješto iskoristivši ekonomske i ljudske resurse Sjedinjenim Američkih Država, čime je ocvalom britanskom imperiju produžio agoniju! - no time sebi nije uspio priskrbiti novi mandat poslije drugog svjetskog rata. To je ono što posve zbunjuje Srbe - dobio je rat, a izgubio položaj premijera! Churchilla ćemo pamtiti i po tome da je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1953. godine - iako nije bio pisac! - te da je naslikao 600 slika - iako nije bio slikar!

Uglavnom, ljudi pamte političare po promašajima ili bizarnostima. I onako su njihovi dobri potezi rijetkost, a nekako se očekuje da bi trebali biti pravilo, ako su profesionalci u svom poslu. Problem je s politikom, da pravi profesionalci nikad nisu na čelu država, već se ta mjesta prepuštaju više ili manje talentiranim amaterima.

Kad je u pitanju car Franjo Josip I., koji je vladao od 1848. do smrti 1916., ni danas nije jasno da li je riječ o jednom od najvećih ili najgorih vladara u povijesti. Naime, dok je vladao Austro-Ugarskom, sve je bilo više ili manje dobro, Beč je bio jedna od prijestolnica svijeta, Hrvati su bili podnošljivo potlačeni - unutar vrlo stabilnog sustava. S druge strane, vrlo brzo nakon njegove smrti, tisućgodišnji imperij se raspao na sastavne dijelove. Dakle, gledano iz vremena dok je bio živ, bio je veličanstven vladar prostranog i tromog imperija. Gledano po posljedicama - bio je nesposobni diletant, jer se riješio svih sposobnih ljudi iz najuže okoline i time državu odveo u propast. Gledano iz današnje perspektive, bio je dobri starčić, u vremenu dok su svi plesali valcere i jeli Sacher torte. Nema konačnih istina u politici, jer se stalno mijenjaju povijesna polazišta.

Uz napomenu da su se i u vremenu crno-žute monarhije Hrvati intenzivno iseljavali, naročito iz Primorja, zbog "škrte zemlje", peronospore i stradanja vinove loze. Uvijek je punom razloga za iseljevanje, a malo za ostanak.

Današnji svijet s jedne strane se strahovito ubrzao, a s druge uopće nije jasno kako to da se već nije raspao od beskrajne mase posve nesposobnih europskih pseudo-političara, poput bizarnog odvjetnika Junckera iz Luxenburga, koji nikad nije radio kao odvjetnik. No, s druge strane, bio je na čelu Svjetske banke, premijer i ministar financija Luxenburga, predsjednik Međunarodnog monetarnog fonda, te predsjednik Europske komisije od 2014. do danas. Za njega je jasno da je lutak na koncu - no tko s njim upravlja? Tko je “puppet master”, odnosno lutkar?

Uvijek je isti odgovora na ovo: pratite trag novca. Onaj tko je oprao najviše novca u Lukemburgu, taj je glavni Lutkar. Prvi kandidat je Georg Soros, koji je puno moćniji od svoje bazične financijske moći - koja je vrlo velika. Nije samo bitno koliko novca imate, već i koliko novca možete pokrenuti. A tko može pokrenuti veliki novac, može pokrenuti i mase ljudi.

S Angelom Merkl situacija je nijansu složenija. To jest, sve je malo nejasnije. Ona ulazi u red podcijenjenih političara, koji upornošću nadoknađuju totalnu bezličnost i odsustvo ikakve kreativne maštovitosti. Angela Merkl je napravila nevjerojatnu karijeru, za nekoga tko je toliki amater u politici poput nje. Tajna je u “majčinskom lobiranju i majčinskom glasanju”. Prvo su je svi podcijenili, a potom je bilo prekasno.

Kad su liberalni mediji tvrdili za nju da je “najmoćnija političarka na svijetu”, počeo je njezin kraj. Naime, oni su je (svjesno!) precijenili, a ona je uletila u, gotovo neizbježnu, mesijansku fazu. Naime, kad političarima amaterima sve ide dobro, počinju vjerovati da su nepogrešivi. I počinju raditi katastrofalne pogreške.

Njen poziv svim onim dirigiranim migrantima iz Afrike i Azije, svim onim muslimanima da dođu, početak je kraja kršćanske Europske unije. Mnogi vjeruju da je Georg Soros, taj mađarski Židov koji želi razmrvljenu i izbjeglicama preplavljenju Europu, napravio budalu i od kancelarke Merkl (dok su mediji pod njegovom kontrolom tvrdili da je genijalna!), ali i od Njemačke - u kojoj se realno odlično živi, na način koji malo podsjeća na Austro-Ugarsku u godinama prije prvog svjetskog rata. Zabava uz glazbu na “nepotopivom Titanicu”...

Što nas povijest uči?

Nitko ne griješi toliko koliko “nepogrešivi političari” i upravo zbog toga pamtimo njihove pogreške. Angela Merkl osigurala si je mjesto u povijesti sa sudbinskim pozivom “digiranim izbjeglicama”, koje joj je servirao Georg Soros, osvećujući se i “Hitlerovoj i Angelinoj Njemačkoj”. Često iza genijalnih ideja stoje posve banalni motivi. Naime, želja za novcem. Ili za za moći. Ili oboje.

Gdje su Hrvati u svemu tome?

Hrvati, kao vrlo iskreni katolici, vjeruju u to da će, ako budu dobri u Europi, sigurno, kroz neko vrijeme živjeti jednako dobro kao što žive u Luxemburgu. Pa tako Juncker štipa za guzicu našeg premijera Plenkovića! Međutim, to je opasno kriva analogija!

Da bi se u Hrvatskoj živjelo kao u Luxemburgu (ili Velikoj Britaniji), prvo bi se Hrvatska morala posvetiti pranju novca na način i u obimu kako se to radi u Luxemburgu (ili u londonskom Cityju, odnosno na otoku Man). Zašto Englezi nisu željeli euro, a žele napustiti Europsku uniju? Samo zato da bi mogli i dalje prati novac kao jedna “moderna imperijalistička zemlja”.

Hrvati zaboravljaju da je Georg Soros bauljao po Hrvatskoj još 1990. godine tražeći i tada medije koji će služiti liberalnom zaglupljivanju masa. Nastavio je sa zakladom “Otvoreno društvo”, a potom se posvetio izravnom rušenju Tuđmanovog HDZ-a 2000. Današnji, Plenkovićev HDZ, opasno sliči Soros-Mesićevom HDZ-u. Što je više pohvala pseudolijevih liberala Plenkoviću, to je situacija opasnija za Hrvatsku.

Soros o današnjoj Hrvatskoj, kao i Mesić, misli da je zapravo Nezavisna Država Hrvatska, dakle vjerna saveznica Hitlerove Njemačke i da je treba uništiti - ili iseljevanjam Hrvata ili naseljavanjem Muslimana. Ili i jednim i drugim!

Odlazak Angele Merkl posve je irelevantan za Hrvatsku, ali Soroseva strategija - i strategija ljudi oko njega! - za Hrvatsku su vrlo opasni.

Car Franjo Josip bio je spor i neodlučan, ali je vjerovao u stabilnost, dobronamjernost i katoličanstvo. Georg Soros je brz i brutalan i - nije dobronamjeran!

 

F. Perić