Sirijska protuzračna obrana, inače ruske proizvodnje, dva je puta u posljednje vrijeme promašila svoju metu – izraelske zračne snage – prvi put 16. listopada, kad su izraelski zrakoplovi letjeli nad Libanom, a drugi put 1. studenoga, kad su izraelski mlažnjaci pogodili sirijske vojne mete u blizini Homsa.

Ti su incidenti zapadnim i ruskim vojnim stručnjacima pružili po prvi put uvid u neke od zračnih taktika koje prakticira Izrael, kao i neke tehničke nedostatke inherentne rusko-sirijskoj mreži protuzračne obrane diljem Sirije.

Ta mreža funkcionira koristeći metodu „protuzračnih mjehurića“ („air defense bubbles“), koja se stručnim jezikom naziva „anti-access/zone-denial-A2/AD exclusion zones“. Sastoji se od sustava protuzračnih projektila namijenjenih za obaranje letećih objekata na velikim visinama i udaljenostima, a podržavaju ga kopnena i morska obrambena postrojenja („ground-to-ground and shore-to-sea missiles“). Cijeli je sustav poduprt raketnim sustavom na ruskim ratnim brodovima („ship to air“) koji krstare u blizini. „Mjehurić“ je opremljen dugometražnim nadzornim radarom koji prikuplja podatke i šalje ih stacionarnom ili mobilnom zapovjednom središtu koji zatim odabire odgovarajući projektil za obaranje ili presretanje neprijateljskih zrakoplova, odnosno projektila. Koristi se i „angažirani radar“ („engagement radar“) koji vodi raketu/projektil na putu prema cilju.

U Siriji je ugrađen niz naprednih ruskih sustava protuzračne obrane. Među njima su Pantsir-S1 ili Buk-M2E, S-400, S-300 i S-200. Integrirani u „mjehuriću“ naoružanja su 6 sirijskih bojnih skupina koje uključuju starije ruske SA-2 i SA-5. Rusi upravljaju tom mrežom iz zapovjedništva za zračnu obranu u njihovoj zračnoj bazi u Khmeimimu u Latakiji, zajedno sa sirijskim vojnim vrhom.

Ruski izvori tvrde da je izraelsko ratno zrakoplovstvo za let libanonskim nebom 16. listopada, uporabilo različite vrste borbenih bombardera („fighter-bombers“), uključujući novi F-35 nevidljivi avion i brojne F-16 i F-15 mlažnjake. Nakon što je sirijska protuzračna obrana SA-5, istočno od Damaska, ispalila projektile na avione i promašila, Izrael je poveo zasebni zračni napad kako bi uništio spomenutupostrojbu. Zapadni stručnjaci kažu kako Rusi nisu sigurni jesu li Izraelci koristili rakete ili GPS-om navođene bombe. Rusi, pak, tvrde kako je njihov zapovjedni centar saznao za izraelski zračni napad nakon što je počeo, međutim, prekasno za aktiviranje proturaketne obrane.

Te tvrdnje otkrivaju da njihov trostupanjski sustav protuzračne obrane može reagirati na zračne napade i projektile koji se približavaju Siriji, ali ne i kada su projektili ili navođene bombe usmjerene na sirijske ciljeve izvan ili na rubu sirijskih granica, kao što su Libanon ili Mediteran. Izraelsko ratno zrakoplovstvo koristi ovaj nedostatak za bombardiranje ciljeva u Siriji, bez izlaganja riziku da će ga oboriti ili presresti ruska protuzračna obrana.

Ruski i sirijski sustavi bili su objedinjeni zajedničkim zapovjedništvom nakon masovnog raketnog napada američkih Tomahawka na sirijsku zračnu bazu u Shayratu 7. travnja ove godine. Narednih sedam mjeseci, zajedničko je zapovjedništvo spoznalo svoju nesposobnost za uzvraćanje paljbe na neprijateljske zrakoplove koji lete na rubnom dijelu sirijskog zračnog prostora.

Čini se da ruski sustav nema sposobnost razlikovanja između izraelskih zrakoplova kada ispuštaju bombe, odnosno rakete ili kad trebaju identificirati borbenu taktiku – što su bitni podaci za utvrđivanje koje bi sustave protuzračne obrane bilo najprikladnije aktivirati kao odgovor t.j. obranu. Ipak, ovo je samo jedan od znanih nedostataka ruske protuzračne mreže; doduše, ne treba isključiti da se radi o pukoj naprednosti izraelskih zrakoplova, odnosno nazadnosti ruske.

L. C.

Share
0