Neke Plenkovićeve postupke u stranci i u vladi je vrlo teško opravdati ako ih gledamo kroz demokratske standarde. Odavno smo se pitali zašto bi netko branio koalicijske partnere na način na koji to radi Plenković, a s druge strane izbacuje prave članove svoje stranke ili podanički sluša birokrate iz Bruxellesa koji rade u osobnom interesu.

Radi takvih aktivnosti sigurno ste se zapitali kako se Plenković ponaša u situacijama kada ga kamere ne snimaju? Kojih principa i vrijednosti se drži kada ne mora glumatati? Fokusiranje na određene životne vrijednosti može biti posljedica raznih faktora tijekom obrazovanja ili odgoja, a za ovu priliku smo odlučili malo pogledati u vrijednosti koje su bile podržavane u njegovom obrazovanju i u obiteljskim očekivanjima. Jedna od teza koju smo htjeli provjeriti je ona o zlatnoj djeci komunizma koja su danas u vrhu politike a većinom su potomci bivših komunističkih čelnika ili oficira koji su stupili na čelne pozicije nakon uklanjanja hrvatskih političara 1971. godine. Prema podacima koje su prikupili naši novinari, čini se da je takvu tezu o djeci komunizma u ovom slučaju moguće potkrijepiti s mnogo argumenata.

Naši novinari su malo detaljnije proučili radove starijeg Plenkovića i mislimo da smo pronašli jedan dio principa koji su predstavljali okosnicu njegovog odnosa prema društvu i demokraciji. Prvo što nas je iznenadilo je često veličanje marksizma koji mu predstavlja odgovor na sve probleme i na sve društvene situacije. Marxove političke ideje je neizostavno ponavljao u velikom broju znanstvenih radova, što pokazuje da se ne radi samo o prolaznim referencama nego o stalnom uzoru. Kada objektivnije pogledamo, zaista nam nije jasno kako je Marx mogao imati odgovore na sva pitanja i biti primjenjiv u baš svakoj situaciji čak stotinu godina nakon svojih knjiga.

Na primjer, u dva znanstvena članka starijeg Plenkovića našli smo identični citat Marxa prema kojem je samoupravni socijalizam preduvjet mudrosti. Da dobro ste pročitali, nema mudrosti izvan marksizma, socijalizma i partije. Prema ovakvom gledištu mudrost ne postoji niti u jednom drugom političkom uređenju, a kamoli kod konzervativnih hrvatskih političara koji imaju nacionalni svijest. Možda je Plenkoviću mlađem radi ponavljanja ovakvih teza usađena odbojnost prema nacionalnom poimanju suvereniteta. Iz takvog odnosa imamo objašnjenje zašto stariji Plenković nije sudjelovao u hrvatskim kretanjima sedamdesetih i osamdesetih godina, nego oportunistički slijedio projugoslavenske političare. Zamislite da mudrosti nema bez pripadnosti jugoslavenskom partijskom aparatu? Takav odnos prema kojem su samo marksisti u pravu, a nitko drugi ne zna što govori, vrlo često se može uočiti u raznim aktivnostima mlađeg Plenkovića. Kada su neke ideje toliko duboko usađene, nije čudno da ih svakodnevno pokazuje.

Za ovu priliku vam prilažemo nekoliko izvadaka iz njegovih mudrovanja, jer bi ih sve bilo nemoguće ovdje postaviti. Iz priloženih dijelova vidite da je stariji Plenković veličao ulogu Marxa, npr. da je Marx imao genijalne prijedloge, vizionarski je pisao prije 100 godina, radio je megasinteze, izgradio je marksističku komunikologiju, predvidio nastanak televizije i računala, a također je i predvidio ulogu slobode tiska. Zamislite slobodu tiska u komunističkoj Jugoslaviji i mogućnost kritike vlasti.

Plenković stariji također piše da protivnici marksizma neopravdano vjeruju u svemoć razuma. To je kod mlađeg Plenkovića vidljivo u njegovom načinu upravljanja, omalovažavanju svih drugih stajališta, u ljevičarskoj salonskoj aroganciji te u hedonističkoj vladavini u stilu boljševičkog diktatora. Iz takvih korijena, uopće nam nije jasno kako Plenković mlađi ima obraza u nekim situacijama pozivati se na Tuđmana i govoriti da štiti njegovu politiku u HDZ-u, kada je očito da je odgojen na mentalitetu koji je profitirao na uklanjanju hrvatskih kadrova. Mislite li da je stariji Plenković u jednom jedinom znanstvenom radu citirao Tuđmana, ili da je pokušavao odgajati svoje studente ili mladež da prati nacionalno osvještene političare? Odakle bi uopće mlađi Plenković mogao znati kakav je to bio Tuđmanov svjetonazor. Provedba marksizma je kod mlađeg Plenkovića očigledna i u usmjeravanju stranke prema novoj zajedničkoj koaliciji koja će biti poput jedinstvene partije.

Što mislite kakvu karijeru su zamišljali anacionalni komunisti za svoje studente i obiteljsku omladinu. Vjerojatno su ih vidjeli u nekim visokim struktura komunističke partije ili saveznih vlasti i za to su ih pripremali već od srednje škole. Da im nije osamostaljenje Hrvatske pokvarilo takva očekivanja, vjerojatno bi mlađi Plenković danas zajedno s drugim protagonistima zlatne komunističke omladine govorio o samoupravnom socijalizmu i čvrstom držanju partijskog reda. Dosljedno bi provodio naputke sa beogradske razine i retorički nas uvjeravao da je tako najbolje za hrvatske interese te da se moramo što više približavati zajedničkim vrijednostima.

S obzirom da bi bila jedna partija, Hrvatskom bi možda zajedno vladali Milanović i Plenković, bili bi u buržoaskom Centralnom komitetu partije, podijelili bi funkcije, osiguravali mjesta za svoje vjerne sljedbenike i radnički narod obmanjivali pričama. Trebamo li se onda uopće čuditi zašto je Plenković razmišljao u koju stranku bi se trebao upisati? Uopće nije neobično što Milanović i Plenković zajedno provode strategiju koja će dovesti do velike koalicije HDZ-a i SDP-a.

Obojica imaju slično zaleđe i obojica su izrastali na sličnim vrijednostima, pa nije čudo da opet žele dvije stranke objediniti u jednu partiju. Plenković sve radi da bi pomogao da se HDZ približi SDP-u a Milanović mu je pružao potporu kroz svoje bivše suradnike koji su mu spašavali koaliciju svojim glasovima. Prije toga su zajedno bili u ministarstvu vanjskih poslova kao što se to i očekivalo od zlatne omladine u diplomaciji. Jedan je iz obitelji profesora marksizma, drugi iz obitelji komunističkog šefa kabineta vlade, a zajedno u obmani naroda. Možda bi slogan neke sljedeće kampanje trebao biti o ujedinjenju proletera iz svih stranaka.

Jedina je razlika što su u međuvremenu Beograd zamijenili Bruxellesom pa i sada podanički opet obilaze tuđa vrata i poslušno prihvaćaju sve što ih strani gazde traže. Kakva je to zajednica u kojoj država ne smije imati svoj stav nego samo poslušno prihvaćati sve što im se ponudi? Plenković se jako hvali svojim diplomatskim sposobnostima ali se doista niti uz najbolju volju ne možemo sjetiti kada je velike diplomatske vještine upotrijebio za neku korist gospodarstva Hrvatske.

Marksisti se samo brinu za svoje buržoaske položaje i funkcije, bez protivljenja stranim utjecajima. Po takvim karakteristikama nažalost možemo zaključiti da nije otišao daleko od mentaliteta u kojem je odrastao. I sada bi nas netko trebao uvjeravati da je to autentični Europljanin pun tolerantnih vrijednosti koji bi nas trebao učiti što znači naša država. Njegovi postupci jasno pokazuju da je on samo beznačajni subjekt prazne ideologije u novom ruhu.

 

H. Krmpotić