Mediji su oruđe u rukama sile; znajući to, a u tijeku ukrajinske krize, ruska je vlada u rujnu 2013. godine ustrojila ono što će s vremenom na internetu biti poznato pod imenima “Trolls from Olgino” ili “Russian internet brigades” – najveću “službu” t. zv. internetskih trolova čiji je cilj putem lažnih korisničkih imena na Facebooku, Twitteru, Youtubeu i svim velikim i relevantnim medijskim portalima i društvenim mrežima zastupati ruske interese, a napadati i omalovažavati protivnu stranu.

Isprva se moralo popraviti ugled Ruske Federacije zbog rata u Ukrajini i na bliskom istoku. No, onda se krenulo poticati i referendum o neovisnosti Škotske, a najviše se upreglo snage kako bi se spriječio ulazak Finske u NATO; te internetske trolove koji stvaraju i umjetno utječu na javno mnijenje ruska država uredno financira: plaća za taj posao je krajem 2013. godine iznosila 25 960 rublji što odgovara iznosu od 450 dolara mjesečno, a u međuvremenu je i porasla. Dakle, najveća koncentracija onih koji obavljaju taj posao, nalazi se u Olginu, okrugu Petrograda.

Valja spomenuti da ti trolovi pumpaju “rating” i popularnost raznim proruskim političarima diljem Europe, koristeći “google translate” kako bi komentirali na drugim jezicima, a njihovo je najveće postignuće što su, uz pomoć militantnih liberala, uspjeli stvoriti dojam da je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump proruski nastrojen, što je naprosto smijurija.

I Hrvati imaju prilike vidjeti na djelu takve trolove, napose među komentarima Jutarnjeg i Večernjeg lista, no ono što je najvažnije jest da najviže služe lažnoj popularnosti najvećeg proruskog klauna u Hrvata – Ivana Pernara.

U početku nužno nije bilo tako; Pernar je ušao u Sabor i iritirao je uštogljene saborske zastupnike te predsjedavajuće; iznosio je radikalne teze, prvo glede monetarne suverenosti, a zatim je brzo počeo protuameričku i protunatovsku kampanju na vrlo otvoren i nedvosmislen način. U biti je javno počeo govoriti ono na čemu domaći boljševici od 2000. godine rade. I zbog toga je mogao biti popularan tjedan, dva, možda i mjesec dana. No, uskoro se pokazalo da je Pernar jedna pokvarena ploča, neobrazovani dječarac s jedva završenom stručnom srednjom školom, lažni anarhist i provokator bez originalne i zanimljive ideje kao i, uostalom, stranka koje je suosnivač.

Nakon prvobitne popularnosti, Pernar je pomalo postajao iritantan, pa čak i omražen u narodu. Svi se sjećamo njegova odlaska u rusku ambasadu, no malobrojni znaju da je tamo pao dogovor: Pernar će nastaviti protuameričku i prorusku kampanju, a zauzvrat će mu se putem trolova pumpati popularnost “tweetanjem” i “lajkanjem”. Ukoliko samo pogledate na “Youtubeu” emisije kojih je gost Pernar, vidjet ćete da gledanost nevjerojatno odskače – dok on gostuje. Možemo uzeti primjer emisije “Bujica” voditelja i urednika Velimira Bujaneca; emisija na “Youtubeu” ima prosječnu gledanost od otprilike 18 000 pogleda (“view”). Kad je bila tema o nasilju u obitelji Lalovac, emisija je imala 60 000 pogleda, a kad je bilo Pernarovo gostovanje – gle čuda – 104 000 pogleda.

I isto vrijedi za svaku emisiju; svaka ima svoj prosjek dok se ne pojavi Pernar, onda se gledanost barem upeterostruči.

Trenutno se Pernar penje prema prvom mjestu najomraženijih političara, a i broj “lajkova” i “tweetova” mu je značajno opao. I to ima svoje zašto; naime, ruski trolovi, koji, između ostaloga, skrbe i o Pernarovoj popularnosti – su u štrajku zbog neisplata plaće. U svibnju 2015. je bio i prvi radni spor; Ljudmila Savčuk je tužila “tvornicu internet trolova” zbog neutemeljenog otkaza i neisplate plaće, a prije tjedan dana je izbio opći štrajk ruskih trolova u Petrogradu budući plaću nisu dobili više od 7 mjeseci.

I to je ta moćna Rusija, zemlja koja nije u stanju financirati vlastiti agitprop i to je taj “popularni” Ivan Pernar neuspio ruski klaun. Možda ga ovo natjera da ipak promijeni ploču; ako ništa, Amerikanci svoje trolove uredno i dobro plaćaju.

        

 Mila Marušić