Dramatična politička situacija u Domovini upravo doseže svoj vrhunac i nalazimo se na pragu pada ove Vlade u situaciji kada ni približno nismo ovladali osnovnim alatima kontrole za održavanje vlasti nakon prividnog poraza lijevih mentalnokomunističkih snaga.

Izazivanje prijevremenih izbora na valu izmišljene afere o sukobu interesa u slučaju INA-MOL, afere koja nema niti jedan opipljiv materijalni dokaz o bilo kakvoj veleizdajničkoj, kaznenoj, ni političkoj odgovornosti Karamarka, klasični udbaški spinovi, bestijalni napadi na Tomislava Karamarka, njegovu obitelj i negove istomišljenike imaju samo jedan cilj: politički uništiti Karamarka, udaljiti ga iz sfere politike, a zajedno s njim udaljiti i najboljeg hrvatskog ministra Hasanbegovića.

Usudio bih se reči da je uklanjanje Hasanbegovića, koji je Karamarkov kandidat i najabolji politički potez predsjednika HDZ-a, važnija zadaća od micanja Karamarka iz političkog života. Da bi se to realiziralo, kreatori ovih aktivnosti, uz pomoć Mosta, ne će se zadovoljiti formalnim odstranjivanjem Karamarka iz politike. Ići će i idu na rušenje cijele Vlade s planom pobjede na prijevremenim izborima .

Tamo gdje su stali sa Sanaderom nastavljaju preko leđa Karamarka, preko leđa nesložnog HDZ-a i biraju mete koje smetaju kontinuitetu postojanja veleizdajničkog plana, plana o urušavanju samostojne Republike Hrvatske, ne bi li dokazali kako Hrvatska nije sposobna samostalno postojati bez nekog novog regijona ili novog Jugoslavenskog okvira s centrom moći u Beogradu. Istovremeno komunistička banda baca tone prašine na višemiljijunske afere i pljačku Hrvatske, afere koje su se tek počele otkrivati.

Zar smo mi Hrvati doista toliko naivni vjerovati kako je pokretanje arbitražnog postupka INA-MOL od lijeve Milanovićeve Vlade potez od interesa za Republiku Hrvatsku? Smije li Karamarko posumnjati u dobre namjere Milanovića i njegove bratije glede sporne arbitraže? Smije li posumnjati u poštenje i lojalnost Vrdoljaka, lojalnost hrvatskoj državi? Zar smo tako brzo zaboravili „Lex Perković“ i niz veleizdajničkih poteza koji su planski urušavali sve institucije hrvatske države gurajući nas ponovo u velikosrpski zagrljaj? Zar smo zaboravili bezbroj dokaza koje su iznosili relevantni politički analitičari o namjernom uništavanju hrvatske ekomonije, poljoprivrede, industrije? Zar netko misli kako je INA izuzeta iz tog masterplana? Jasmo li zaboravili Josipovića, Pusičku, Pupavca, Mesića, Lončara? Ista ta bulumenta izmišljenim udbaškim spinom ruši svog najvećeg neprijatelja Tomislava Karamarka, jer se drznuo izreći zabranjenu riječ LUSTRACIJA!!!

A uz Karamarka zapravo ruše Vladu i ministra Hasanbegovića koji je i jučer govorio o potrebi lustracije!

Bez rušenja cijele Vlade ne mogu srušiti najpopularnijeg ministra Hasanbegovića, bez rušenja Hasanbegovića ne mogu vratiti kotač demokratizacije hrvatskog medijskog prostora i discipliniranje NVO udruga koje su sluganski služile i služe lijevoj komunističkoj bulumenti. Ako još dublje zakopamo u „smetnju“ zvanu Hasanbegović, doći ćemo do logičnog analitičkog zaključka. Hasanbegović, Hrvat muslimanske vjeroispovijesti nije samo hrvatski ministar. Njegov politički utjecaj snažno se odrazio i na prostore BiH, djeluje pomirljivo na hrvatski i bošnjački korpus u toj, za Hrvatsku i Europu, prevažnoj državi! Taj pomirljivi politički ton ima odraz i na globalnu islamsku politiku na ovim prostorima, ima odraz na upitnost postojanja Republike srpske koja je nastala na zločinima, ima odraz na jednu novu globalnu geostratešku poziciju koja je za velikosrpsku ideju nezamisliva i nedopustiva. Ostvarivanjem mogućeg savezništva Bošnjka i Hrvata u BiH Srbija će zauvijek ostati marginalizirana na beogradskom pašaluku! Dakle cilj nije Karamarko kojemu su svezane ruke glede svih ovlasti koje ima kao potpredsjednik Vlade za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Cilj rušenja ove Vlade je rušenje Hasanbegovića koji znalački koristi svoje ovlasti i kompetencije!

Ali vratimo se INI!

Brzo smo zaboravili pljačku INE 1982. godine od strane Broza i Špiljka, višemilijunsku pljačku zbog koje je optužen i likvidiran Stjepan Đureković, brzo smo zaboravili da je INA oduvijek bila, pa i danas je udbaška kasica prasica. Brzo smo zaboravili prodaju INE 2003. godine za pet puta manju cijenu, prodaju 25% + 1 dionica za pišljivih 505 milijuna dolara. Gdje je nestalo 2 milijarde dolara, u čijim džepovima, kojim se kanalima i u čije džepove slijevala razlika u cijeni INE iz „veš mašine“ opranog novca? Gdje su nestala „Bijela polja“ i sirijske bušotine? Gdje su nestale ININE benzinske postaje diljem Srbije? Naravno, sve se slilo u udbaške džepove, u crne paraobavještajne fondove koji su s tim novcem vladali i vladaju hrvatskim medijima. Tim prljavim „opranim“ novcem financirali su i financiraju veleizdajničke strukture u Hrvatskoj, financiraju propast Države. Vladaju Hrvatskom našim opljačkanim novcem!!!

INA, udbaška kasica prasica bila je jedina solventna tvrtka koja je u vrijeme Domovinskog rata izdavala akreditive i garancije za ilegalni uvoz oružja potrebnog za Domovinski rat. S kim je ekipa ratnih profitera trgovala? Naravno, s Mađarskom i njihovim agentima u kilometarskim podzemnim skladištima oružja bivšeg KGB-a. Koji su tu torbarski repovi i dugovi ostali? Pita li se itko o tim činjenicama? Nisu li i te činjenice dovele do nepopularnih kupoprodajnih uvjeta u paketu INA-MOL?

Zna li Hrvatska uopće s kim se upustila u arbitražu i unaprijed izgubljenu bitku? Ali koga briga za mogući gubitak te bitke? Koga je briga činjenica da bi se vjerojatno i bez rizične arbitraže mogao postići zadovoljavajući dogovor? Važno je ishoditi nepovoljan arbitražni zaključak i onda rušiti Karamarka i HDZ na grijesima Sanadera zbog sebičnih politikantskih interesa. Važno je srušiti ovu Vladu, a kad stari mentalnokomunistički kadrovi ponovo dođu na vlast njima će biti potpuno svejedno tko vlada Hrvatskom ili tko gospodari INOM!? Njima su važne samo fotelje i puni džepovi onako kako ih je napunio bivši ministar Jakovina upropaštavajući hrvatsku poljopriovredu milijardama fiktivno doznačenih poljoprivrednih poticaja. Što veći nered u državi za njih bolje, lov u mutnom se nastavlja!

Ma koga je briga za Jakovinu, Ostojića, Pejnovića, Mesića, Milanovića, Milanovićevog brata, silne porezne utaje? Važan je Karamarko, jer se drznuo taknuti u udbaški osinjak!? Važan je Hasanbegović i utjecaj njegovog ministarstva na medije!

Kome odgovara gubitak arbitražnog spora INA-MOL ako ne veleizdajnicima Hrvatske? Gubitak tog arbitražnog spora bio bi nepopravljiv materijalni udarac ionako osiromašenoj Hrvatskoj, gubitak koji vodi u totalnu političku i ekonomsku destabilizaciju zemlje. I ako se to dogodi, evo ti dokaza da Hrvatska nije sposobna samostalno postojati, da je Hrvatska „slučajna država“ i zato joj treba novi-stari jugoslavenski okvir. Karamarko, koji racionalno traži prekid arbitraže, svjestan ovih mogućih ugroza, bit će optužen kako god arbitraža završila, bit će optužen kao produžena ruka Ive Sanadera s ciljem daljeg destabiliziranja cijelog HDZ-a. To je strategija SDP-a, HNS-a, UDBE i djela MOSTA i toga trebamo biti duboko svjesni.

Taj ucjenjivački, politikantski MOST, koji cijelo vrijeme ucjenjuje a sada tvrdi da ne pristaje na ultimatume, traži tobože neku političku, šibicarsku odgovornost Karamarka za nešta što uopće nije relevantno, za nešta za što uopće ne postoje dokazi, dokazi čak ni slični Panenićevom kokošarskom stiroporu, niti Orepićevoj bilderskoj teretani. Traže političku odgovornost, odstupanje Karamarka, da bi se oni uz pomoć SDP-a mogli i nadalje provincijalski vozikati lijepom našom pod rotirkama političkih limuzina i kao šerifi dolaziti u svoja sela na sveopće divljenje njihovih sumještana. UDBA će ih ispljunuti prvom prilikom nakon što odrade prljavu domaću zadaću.

Bulj je Karamarku stao na žulj! Pogledajte tu braniteljsku moralnu vertikalu sinjsko-mostovskog napuhanog, intelektualno podkapacitiranog „alkara“. Uzme od MORH-a povlašteni stan za 20 tisuća i proda ga za 80!? Zašto je uzeo stan? Da ga proda ili živi u njemu? Ako ga je prodao znači da mu nije ni trebao? Gdje je tu braniteljski moral?

Njegova dijagnoza o 100%-tnoj invalidnosti u normalnim državama trebala je biti predmet razgovora u trenutku kada se kandidirao za saborskog zastupnika. Buljeva moralna dužnost, dužnost jednog poštenog branitelja bila je da on sam podastre javnosti sve o svojim zdravstvenim sposobnostima ili nesposobnostima. Stopostotni, ili koliko već , invalid po našim zakonima nema pravo na bilo kakav rad bez stroge kontrole, on po zakonu mora imati skrbnika, on ne smije ni zebru preći sam, bez svjedoka ne smije podpisati ni jedan važan dokument!

Dakle ne radi se o sukobu interesa ili političkoj odgovornosti, već se radi o eklatantnom kršenju hrvatskih zakona, a sada taj isti prekršitelj zakona traži od Karamarka političku odgovornost sistemom trivijalne ucjene bez ijednog dokaza! I kmeči što je netko otkrio njegove radne „sposobnosti“!

Ima li razlike između njega i Freda Matića? Ima! Fred je bio inteligentniji i smanjio je svoju invalidnost na 50%!

Tomislav Karamarko ne smije odstupiti ni pod koju cijenu, ne smije odstupiti bez obzira na pravorijek „Povjerenstva za sukob interesa“, a osobito ne smije odstupiti pod političkim pritiscima „freudovskog“ psihijatra s Neretve, koji se već odavno zgadio cijeloj razumnoj hrvatskoj naciji. Treba ih natjerati u tor s komunistima gdje i pripadaju i to će biti zalog za nove izbore i novu demokršćansku pobjedu!

Ne nasjedajte na spinove, ne nasjedajte na plaćenike koji su se raširili po plaćeničkim portalima, po plaćeničkim tiskovinama koje su u vlasništvu klasične političke mafije. Tražite demokršćansko jedinstvo, jer u ovoj dramatičnoj situaciji za Državu lako možemo izgubiti i Pantovčak i Banske dvore i Hasanbegovića, a to bi dugoročno značilo gubitak Hrvatske, gubitak svega što je stvarao Tuđman s našim braniteljima.

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0