Zar je „pupovac“ Nenad Stazić, njegov govor mržnje u Hrvatskom državnom Saboru, onaj obećani oganj pakla što ga je Zoran Milanović obećao Domoljubnoj koaliciji kad dođe na vlast ili će agitpropovska mašinerija Stazićevo izbacivanje iz Sabora tek usporediti s atentatom Puniše Račića na prvake HSS-a u Narodnoj skupštini u Beogradu?

Zar nakon mnogobrojnih udbaških ubojstava u Hrvatskoj i inozemstvu, jednom takvom upravo se sudi u Münchenu, SDPartija doista ne može osmisliti nešto ubojitije od mizerne Stazićeve harlekinade? Nakon političke farse bezuspješnog zastrašivanja pokretanjem Povjerenstva Tomislavu Karamarku, interpelacije Zlatku Hasanbegoviću, olinjali komunistički intelektualist izvodi cirkusantsku točku i sada će, pretpostavljam, SDPartija pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Sabora Željku Raineru? Stvorio je Zoran Milanović pakao katastrofalnim rezultatima svoje srpsko-hrvatske vlade, ali ne Tomislavu Karamarku i HDZ-u, nego svim građanima Hrvatske. Teško će Milanović više moći prikrivati manipulacije bivšeg ministra Tihomira Jakovine, financijske pronevjere svog brata Krešimira, Ostojićeve "operacije" u MUP-u ili fiktivnu reparaciju hrvatskih MIG-ova u Ukrajini.

Cvitanova je ladica prepuna, prelijeva se i nemoguće je više začešiti čak i kad partijska omerta to naredi. Enigma zvana INA započinje s Račanom i njegovom odlukom da se dio INA-e proda mađarskom MOL-u, zašto baš MOL-u? Tu je Tomislav Dragičević, zet Savke Dabčević Kučar i tadašnji generalni direktor; Slavko Linić tadašnji predsjednik Nadzornog odbora; tu je, konačno, na raspolaganju Ivo Sanader... sve dragi ljudi da se ne spominju razni špiljaki, umičevići i kalemi, svi oni umočeni u ispumpavanje novaca iz poslovanja INA-e preko raznih predstavništava i off shore kompanija. Daleko smo još od konzultanta MOL-a Josipa Perkovića.

Nakon što je izgubio Rijeku i Split, Zoran Milanović i njegova SDPartija ne vladaju niti jednim većim gradom u Hrvatskoj. Milanovićeva srpsko-hrvatska bulumenta nije na vlasti u Puli, Zadru, Splitu, Zagrebu, Varaždinu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Karlovcu, Kninu..., a sad u svom inatu i političkom sljepilu Zoran Milanović ne žali izgubiti gradiće i sela pa kreće u čišćenje svih partijskih ogranaka za koje pretpostavlja da su podržali kandidaturu Zlatka Komadine na unutarpartijskom izboru prošli mjesec. Nije to nikakav smišljeni plan restrukturiranja Partije, nego revanšizam po recepturi stare sovjetske škole i potez kompletnog očajnika s ozbiljnom dijagnozom paranoidnog narcisoida. Isto kao i Stazićev incident u Saboru: loša predstava olinjalog četnika u jugoslavenskoj odori, očajnog od onog što slijedi: prije svega preuzimanje javnih poduzeća i Apisa iz kandži Milanovićeva ideološkog zdruga.

Zoranu Milanoviću još nije jasno da od „pupovaca“, pa i onih najincidentnijih i spremnih na sve poput Nenada Stazića, nema koristi osim ako ne namjerava na incidentu i nasilju graditi političku platformu i ponovno uvesti strahovladu partije na način svojih ideoloških i bioloških otaca.

Zoran Milanović ne prestaje gubiti gradove i sela, najviše gubi mlade partijce koji vide da je Partiji najslađe vlastito meso, kako se slasno Partija gosti svojim dojučerašnjim drugovima. Nigdje ga nema osim u restoranima gdje partijskom karticom pegla cehove do u sitnih jutarnjih sati i sluša ulizivanje konobara. Je li svjestan da dosadašnjim postupcima njegova SDPartija u svojim drugarskim redovima dobiva sve jaču srbo-četničku komponentu: od hrvatsko-srpske SDPartije postaje sve više srpsko-hrvatska, uistinu pročetnička. Kažem „njegov SDP“, jer uskoro će se od nezadovoljnih otpadnika formirati jedan drugi SDP sastavljen od Milanovićevih otpadnika, onih što ne žele tolerirati represiju Zorana Milanovića i njegovih ulizica.

Uostalom kad se završi suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu, jedna od tih dviju Partija morat će se odlučiti koja nasljeđuje spomenutu dvojicu, njihova zlodjela, posljedice i sve ono što slijedi. Ono što Hrvatska nije u 25 godina učinila, učinit će Zemaljski sud u Münchenu, otkrit će način odlučivanja i tehniku izvršenja partijskih ubojstava, u međuvremenu će se konačno otvoriti sve arhive, a onda SDPartiju, kao pravnog i imovinskog sljednika SKH treba suditi i zabraniti kao terorističku organizaciju koja je desetljećima provodila državni terorizam.

 

L. C.

Share
0