Koliko je Ranko Motorola opijen krvoločnim boljševizmom vidimo i iz njegove pjesme dobrodošlice novopridošlim drugarima u Partiji. Pjesma „Hasta Siempre Comandante“ napisana 1965. a posvećena planetarno popularnom masovnom ubojici Che Guevari.

Taj rođeni Argentinac (1928.), liječnik i revolucionar (što god to značilo!), kao zapovjednik zatvora La Cabana Fortress 1959. godine neposredno je odgovaran za pogubljenje između 156 i 500 zatvorenika. Teško je utvrditi točan broj, jer su tijela ubijenih paljena ili raskomadana i pokapana na mnogim lokacijama daleko od samog zatvora. Vjerojatno će se padom komunističke diktature Fidela Castra otvoriti pismohrane, pa će podaci biti dostupniji i točniji.

Likvidacije su se vršile bez ikakvog suđenja, a sâm zapovjednik osobono je metkom u potiljak učestvovao u hladnokrvnim likvidacijama zatvorenika. Nakon krvoločne epizode želio je osobno kapitalizirati odanost Revoluciji pa je imenovan predsjednikom Cuban national bank i trgovinu preusmjerio na SSSR, a nakon toga postao ministrom industrije u Castrovoj komunističkoj tiraniji. Che nije želio vjerovati u onu da „nitko nije prorok u svom zavičaju“ pa je 1965. godine otputovao za Južnu Ameriku izvoziti revoluciju i svoje revolucionarno iskustvo prenijeti svom zavičaju i novim naraštajima. Nije mu uspjelo: godine 1967. ubijen u sukobu s bolivijskom vojskom.

Sramota je da nitko čovječanstvu, pučanstvu što kočeperno nosi njegov lik na majicama, nije objasnio tko je zapravo veliki revolucionar i što je doista počinio za vrijeme svog „revolucionarnog života“ te opisao epizodu krvoloka Ernesta dok je zapovijedao zatvorom. Guantam je dječiji vrtić u usporedbi s La Cabana Fortress dok je njime zapovjedao čuveni Ernesto Che Guevara. Povjesničari to znaju, naravno ne Agitprop na čelu s Tvrtkom Jakovinom i sličnima, Che je za njih još uvijek junak. Ranko Motorola to isto zna, zato je za prigodu prijama i odabrao tu pjesmu u čast velikog ubojice; nisam siguran je li kod prijema obavljena i uobičajna drugarska inicijacija? Jer tako to ide, a spomenuta pjesma daje poticaj novoprimljenim drugarima. Jačina zvuka se pojačava i postaje zvučna kulisa dok se prigodna žrtva koprca i urliče. Vjerojatno su za uspomenu na taj dan kad su se „u SS upisali koncem travnja 1945“ novoprimljeni drugari dobili i kakvo prigodno oružje. S obzirom na Ernestov omiljeni način egzekucije metkom u potiljak, bio je to crni revolver, crvena košulja i CD na kome je samo jedna pjesma: „Hasta Siempre Comandante“

Mislim da su novopečeni revolucionari; Fred Orsat, Siniša... i Motorola ipak pogriješili stranu u već raskoljenoj Partiji – sovjetski ogranak sa Zlatkom Komadinom na čelu više bi odgovarao njihovim afinitetima, koliko god sivilo uspješno pokrivalo uzavrelu revolucionarnu krv gospodina-druga Zlatka. Streljnikovi bolje znaju „kako se kalio čelik“ i kad mučki udariti bez puno mahanja i komnacističkih pozdrava. Zoran Milanović zna samo kako do podneva zaliječiti mamurluk, a potom krenuti dalje u obilazak svojih ulizica po boljim restoranima. I što će njemu inicirani revolucionari starog kova, on ih može opremiti samo s dovoljnom količinom cigli što ih je tijekom mladosti „kupio“ u kvartu?

 

L. C.