Uzjogunila se Orjuna, najglasnija među njima kći ustašo-partizana Eugena Pusića, Vesna. Prije dva dana je sve bilo u najboljem redu: smješkali su se, cerekali, kesili, šalili i smijali sastančeći s MOST-om, a sad je odjednom Petrov lud (!!!) i laže.

Možda je Vesna vrstan psihijatar pa je uspjela ludilo dijagnosticirati u dva dana ili je netko drugi poludio zbog nenadanog političkog obrata? A tako je sjajnu budućnost pred sobom imala mlađahna šezdesetdvogodišnja Vesnica: imala je cijelu Hrvatsku i neograničena proračunska sredstva – pred njom bijaše „ceo svet“ i „vascela vasiona“, i ništa od toga. No, uskoro će ona u New York, ali ne u sjedište UN-a, već u neku finu psihijatrijsku ustanovu.

Zanimljivo je kako će ovaj obrat komentirati šest zastupnika nacionalnih manjina na čelu s Pupovcem i starom komunjarom Furijom Radinom; naime, ti su ljudi uspjeli i cijelo se vrijeme trude dovesti manjine u oporbu. Pokušajte vi nekom Nijemcu, Šveđaninu ili Švicarcu objasniti zašto su manjine u Saboru oporbenjaci. Nije ni čudo što onda Hrvatsku smatraju ustašoidnom zemljom, kad predstavnici manjina sami odaberu oporbu i ona kukaju o svojoj potlačenosti.

Koalicija Srpske Demokratske Partije (SDP), Hoćemo Našu Srbiju (HNS) i Hrvatsku Starim Udbašima (HSU), doživjela je debakl, a bili su toliko sigurni u sebe i svoje zastarjele boljševičke metode ucjene i prijetnji. Boljševizam je umro odavno, stoga ni njegove metode ne mogu dugo nakon njegove smrti živjeti...

No, Hrvatice i Hrvati, sad se pokazalo zašto su prije četiri godine članovi HDZ-a za vođe odabrali Tomislava Karamarka i Miljana Brkića. Tad je ta najveća demokršćanska i građanska stranka bila ispod samoga dna, a Karamarko i Brkić su se pokazali kao izvrsni političari i državnici, ljudi od načela i integriteta, dosljedni sebi i svojim biračima, izvrsni operativci, uporni i pravi stručnjaci; a kad netko zna voditi stranku s preko 200 000 članova na svim razinama: lokalnim, županijskim, parlamentarnim i europarlamentarnim, onda je bespredmetno govoriti o stručnom premijeru, jer se Karamarko pokazao kao pravi stručnjak. I kad su svi bili protiv njega; i dnevni listovi i državna televizija, sve (izmišljene) ankete i velik dio birača inače naklonjenih njegovoj opciji – a to je sve učinio u 4 godine, k tomu je bio i u oporbi. Spočitavali su mu da nije dolazio na svoj „posao“ u Sabor, a svi znamo da je on čovjek od malo riječi, a ipak, što je rijetko u političara, on je čovjek od djela – acta, non verba!

Dok orjunaši pokušavaju shvatiti što im se dogodilo, dok nađu onoga tko nije dovoljno prijetio, tko nije dovoljno ucjenjivao, tko nije dovoljno krao i krivotvorio za ostvarenje njihovih interesa, Hrvatska će napokon imati vladu koju će voditi domoljubi, a ne jugoljubi (ne misli se na automobil).

MOST se toliko puta predomislio, ni sami ne znaju što se događa, ispali su potpuni amateri i pokazali se se apsolutno nedosljednima i bez trunčice dostojanstva, ali su se na kraju, shvativši s kakvom crvenom žgadijom imaju posla, ipak priklonili građanskoj opciji i opciji za boljitak i napredak Hrvatske. Hoće li se takva vlada, vlada MOST-a i HDZ-a održati, vrijeme će pokazati, no MOST-u je trenutno u najboljem interesu da se izbori više nikad ne održe, jer vjerojatno ne bi prešli ni izborni prag; čak ni najnaivniji koji glasovaaše za njih ne bi to ponovno učinili.

Nakon skoro dva mjecesa, Hrvatska će imati Sabor i Vladu, prvi put nakon 2000. godine zaista domoljubnu i demokršćansku vladu. Burna su ovo bila razdoblja, a zapravo i pomalo dosadna dok je cijela Hrvatska iščekivala komu će se „princeza“ MOST napokon prikloniti. Najzanimljivije u svemu tome je šutnja „ludaka“ u luđačkoj košulji, koji je izgubio sve, a zapravo je ostvario fantastičan rezultat na izborima. Zoki ne govori ništa; vjerojatno se čudi i pita veleumnike poput Grčića i Marasa što se dogodilo, a oni frfljaju i petljaju.

Što god se dogodilo, za Milanovića je kasno; on je politički mrtvac i samo se čeka njegov politički pogreb. Što god učinio, kasno će na Kosovo stići, odnosno u ovom smislu na Pantovčak, jer su Hrvatice i Hrvati te svi ostali koji imaju mentalitet građanina i demokrata napravili što su trebali. Balkanskom Zorančetu preostaju samo „utješne“ konzultacije kod Ive Josipovića, koji je pao prije njega. On bi ga mogao izvesti na „pravi“ put, odnosno put gubitnika i put ropotarnice povijesti, jer to je sve što će od Milanovića i njegove vlade ostat – samo podatak da su hajdučili od 2011.-2015. Ipak, uvijek se može utješiti da će ga njegova „braća“ Srbi opjevati u nekoj epskoj „pesmi“, pritom se povodeći starom srpskom maksimom: laži dok ne postane istina.

Ukoliko je tako, Milanovića slijedi ista sudba kao i kraljevića Marka – bijahu neuspješni i nesposobni, a laži će se smisliti naknadno i uobličiti u neki stih ili strofu...

 

Josip Gajski