Četiri je godine Hrvatska trpjela hirove i ludosti pomahnitalog narcisa, četiri ju je godine gazio boljševički opanak besne Vesne i podbuhlog Stazića, a sve po mjeri Bude Lončara, koji je u staračkom ludilu odlučio da će zajedničke države južnih Slavena biti – pod svaku cijenu.

Govorilo se i pisalo dosta da je MOST tvorevina pomoću koje se Domoljubnoj koaliciji pokušavaju oduzeli glasovi; glasovi su uzeti, a dragi Drago Prgomet je, ne uspijevajući ispuniti partijski zadatak uništavanja HDZ-a iznutra, dobio novi zadatak da MOST dovuče u okrilje SDP-a – i u tomu nije uspio. Zašto? Jer Prgomet jednostavno želi biti vođa čega god, pa bila to i uzaludna strančica Hrid. Bolje biti prvi na selu nego drugi u gradu...

MOST, sad već „lakši“ četiri zastupnika i dalje ustrajava na koaliciji onih koji su stvorili državu i onih koji su ključnu sjednicu Sabora, na kojoj su se donosile povijesne državotvorne odluke – napustili, ne shvaćajući jednu zaista temeljnu, odnosno banalnu činjenicu: u takvoj koaliciji oni uopće nisu potrebni.

Ucjenama i prijetnjama upakiranim pod pojam konsenzusa, Most je uspio posjesti dvije koalicije za isti stol, obje su rekle ne njegovu prijedlogu, ali Petrov i dalje ustraje, prijeteći ponavljanjem izbora ukoliko ne bude utroje.

No, vjerojatno za takvo ponašanje Bože Petrova, odnosno njegovo ustrajavanje u zahtjevima koje ni jedna strana ne će prihvatiti, mrcvareći pritom odveć izmrcvareni narod, gurajući još dublje u krizu zemlju koja je u njoj odviše duboko, za takvo neozbiljno postupanje postoje dublji razlozi. Možda osobni, stranački ili profesionalni?

MOST želi tripartitnu vladu. Eto, Božo bi utroje; Petrov, Karamarko, Milanović – na drugo ne pristaje. Misli li dobri Božo u tom „ménage à trois“ držati svijeću dok „surađuju“ Milanović i Karamarko? Ili bi htio angažiraniju ulogu?

Političar mora biti profesionalac, što između ostaloga znači da fetiše treba ostaviti doma, ako ne i gurnuti ih pod tepih, a ne zbog njih, nakon četiri godine narcisoidnog Zorana, nastavljati tiranizirati narod i državu s tlapnjama i političkim bezumnostima koje su, a oko toga su svi složni, apsolutno nemoguće.

Ako Milanović i Karamarko neće udvoje - a neće, onda sigurno neće ni utroje, a zašto je tomu tako i što to znači, to bi Božo Petrov i društvo iz Mosta morali znati i u skladu stim i postupati.

 

Josip Gajski