Naše društvo je, kao i ustalom i ostala društva u svijetu, prepuno agresije. Često se neki oblici agresije ne detektiraju na prvu za razliku od onih oblika koji su jasno vidljivi u obliku ratova, izbjeglica, uništavanja imovine, zlostavljanja pojedinca...i dr.

Postoje vrste agresija koje nisu vidljive na prvi pogled, a društvo ih je prepuno. Nekad se pitam koliko psihičko i emotivno zlostavljanje ima udjela u samoubojstvima ili ovisnostima. Postoje i agresije koje su kud i kamo suptilnije, te se na prvi pogled ne doimlju takvima...promidžba određenih proizvoda, načina razmišljanja, prisiljavanja mas medijima da ljudi mijenjaju svoje stavove i vrijednosti, nametanje svjetonazora itd.

Upravo je to područje gdje se kao vrstan ekspert pojavljuje aktualni premijer u odlasku. On je eklatantan primjer agresije kroz permanentno iznošenje laži. Agresivnost njegova se proteže u dva pravca. Jedan je prema osobi koju napada svojim objedama i neistinama, a drugi pravac smo svi mi koji tim načinom slučajni premijer vrijeđa i inteligenciju i dostojanstvo, predmijevajući svojim načinom nastupa da nam je pamćenje nevjerojatno kratko, te da smo na razini inteligencije tako niskoj da ne možemo niti odvagnut njegove izjave čak nit u rijetkim trenutcima kad ga i netko suoči s njegovim lažima.

Upravo je to najzanimljiviji trenutak. Suočavanje sa vlastitim izjavama koje se više ne uklapaju u kampanju. Ah, to je na razini vrijeđanja javnosti, jer nam slučajni premijer u tom trenutku bez trunke srama veli il da nije to izjavio, iako za to postoje materijalni dokazi u vidu snimke ili teksta koji mu se iscitira, il da smo glupi i da nismo shvatili, te nam uputi dodatno objašnjenje koje ama baš nikakve veze nema s onim što je rekao, a volio bi da nije.

Naš vrli premijer ne stvara samo sukobe sa osobama, niti sa grupama ljudi – strankama, ne, već i sa drugim državama. Donošenjem zakona „Lex Perković“ iskompromitirao je naše odnose sa Njemačkom do te mjere, da kancelarka nije došla na svečanost pristupa Hrvatske u EU. Svoj nedolazak je ispričala drugim obvezama, barem nam je to tako prezentirao Radmanov TV.

Danas taj naš premijer veli, prigovarajući predsjednici Kolindi suradnju sa predsjednicima Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, kako se on ne druži sa svakim, već sa Angelom Merkel i drugim naprednim državnicima. Jamačno misli da smo zaboravili dolazak navedene gospođe u Dubrovnik a da ga nit tom prigodom nije željela susrest. Stoga mi se nameće pitanje na kojoj se razini druže i kako, ako jedna strana uporno izbjegava susret.

Nije to jedini takav primjer. Ovih dana su susjedne zemlje uputile nekoliko diplomatskih nota baš poradi laži premijera Milanovića. Posebno su na tapeti bili susjedi Mađari. S njima smo bili u dobrim odnosima donedavno, te nije bilo otvorenih pitanja između naše dvije zemlje. Jednom prigodom se čak i premijer pozivao na primjer premijera Orbana glede zaštite nacionalnih interesa u borbi sa kapitalom i bankama. Vrlo brzo se taj isti premijer našao na tapeti, te ga se prozivalo za svašta, a njegov način rješavanja problema izbjeglica i zaštitu nacionalnih interesa do krajnje granice se ismijavalo.

Na sličnoj razini odnosa i komunikacije premijer Milanović se nalazi i sa Srbijom s kojom su ionako odnosi (poradi nedavnog rata, te otvorenih pitanja) na niskoj razini. Dok su Mađari gradili žičanu ogradu prema Srbiji premijer Milanović je rekao da se gradi zid prema barbarima.

Posebno je zanimljiv intervju na tu temu koji je dao za RTS gdje decidirano tvrdi da on to nije rekao, te da su ga apsolutno pogrešno shvatili, jer nitko Srbe ne voli više od njega. Na kraju obrazloženja ispada da su Sirijci barbari u očima Mađara. Radoznao sam do krajnjih granica što će premijer reć u trenutku ako ga netko s tim suoči. U gomili laži koje smo ovih zadnjih mjesec dana znali čut posebno želim istaknut prozivanje predsjednice Kolinde poradi prvih najava izbjeglica, kada je ona rekla da će u najkraćem roku u zemlju uć oko 40 000 izbjeglica. Bila je do krajnjih granica ismijana i prozvana da širi paniku, te da veze nema o čemu priča.

No, stvarnost je već brzo pokazala da je u kratkom vremenu ušlo više od 200 000 izbjeglica. Ne bismo trebali zaboraviti niti ministra Ostojića, koji jednako dobro laže kao i premijer. Zamislite, nije predsjednica dogovorila povratak blokiranog vlaka u Mađarskoj, već su oni iz policije. I to su tako stručno napravili da je neizvedivo to što su dogovorili. Naime, dogovorili su povratak kompozicije preko graničnog prijelaza gdje uopće nema pruge. Uh, da se ne radi o ozbiljnim stvarima, moglo bi se danima smijati pri pomisli na sposobnost i organiziranost naših državnih institucija pod vodstvom crvene klike. Čak je suvišno i navodit kako je mađarska strana izričito rekla na čiji su se poticaj odlučili vlak vratiti.

Jedna od osobina ove vlasti jest i ismijavanje drugih. Nakon predstavljanja ekonomskog programa HDZ-a, jedna od stvari koja im je zapela za oko je da će građevinske dozvole građani dobivati u roku pet dana. Odmah se javila ministrica Mrak-Taritaš, koja je izjavila da se sad dobiva u još kraćem roku. Možda bi čovjek i pomislio da je tako da ista ministrica nije samu sebe demantirala kad je odgovarala na pitanje zašto se tako malo napravilo na izgradnji nasipa, budući da su ljudi u mandatu ove vlade već nekoliko puta doživjeli poplave. Tad reče da to nije samo tako, jer treba puno vremena za ishođenje dozvola. Nadam se da je to dostatno obrazloženje onima koji su u zadnjih pet godina četiri puta plavljeni. A ako nije onda nek poslušaju premijera koji im je savjetovao da se odatle presele.

Najpogubnija laž je ipak ona u kojoj premijer tvrdi da je država uređenija, te da je nemoguće zloupotrijebiti njezine institucije. Ministar financija njegove vlade optužio ga je za kriminal, izdaju nacionalnih interesa, pogodovanje članovima obitelji, te zloupotrebu državnih institucija. I ništa se do današnjeg dana nije dogodilo, osim što je taj bivši ministar pribavio i dokaz da je govorio istinu za razliku od premijera, za kojeg je sad bjelodano da laže.

Za očekivati bi bilo da tada uređena država postupi po zakonu i instintucije odrade posao (kako to inače rado istakne bivši predsjednik Mesić), te Linića demantiraju dokazima, ili premijeru onemoguće daljnju agresiju lažima, zloporabu položaja i ovlasti i daljnju devastaciju države. Uređena država je uređena do savršenstva da služi osobnim interesima, te da je paralizirana u svojim zadaćama, jer zlo, kriminal, laži, podvale, zloporabe, nezakonitosti su počinili upravo oni koji su je uredili da ne bude funkcionalna.

 

H.K.

Share
0