Se habla español!“ (ovdje se govori španjolski jezik) – počeli su vikati Riječani i Riječanke, nakon što su čuli da je njihov gradonačelnik Vojko Obersnel trideset i prvi put (nije pretjerivanje, već je taj podatak došao iz gradskog poglavarstva) otputovao u Španjolsku.

Samo oni grintavci koje kasnije prozivaju ustašama pitaju: „A zašto gradonačelnik ide u Barcelonu? Kojim poslom? Zašto to skriva od građana, ali i od vlastite partije?“ i na ta pitanja ne dobivaju nikakav odgovor. Budući da nema odgovora, ljudi se prepuštaju špekulaciji i nagađanju.

Kao čelnik grada koji se ni na koji način ne podvrgava vrhovništvu Republike Hrvatske, počev od uprave, samouprave, sudstva do (anti)kulture, sigurno posjeduje pregršt podataka, taktika i općenito znanja koji su dragocjeni Kataloncima i koji će im zasigurno trebati ukoliko se Katalonija odcijepi od Španjolske, a Obersnel vjeruje da će doći do odcjepljenja. Nadahnut riječkim pokretom otpora kojeg predvodi Slavica Šota, a koji u Rijeci stalno prosvjeduje s ciljem raskrinkavanja riječke mafije na čelu s gradonačelnikom, Obersnel se odlučio priključiti katalonskom pokretu otpora (jer ga u riječkom ne bi primili!), vjerojatno se povodeći modelom francuskog „the resistance“ iz poznate britanske serije „'Alo, 'Alo“.

Možda se zaljubio u Barcelonu (i neke njezine građanke?) koja obiluje divnim Gaudijevim zdanjima, muzejima Picassa i Dalija ili mu pak dah oduzima velebni „Camp Nou“ te nogometni čarobnjak Leo Messi? A možda čovjek jednostavno želi naučiti španjolski, uključujući i katalonski dijalekt, odnosno jezik, no onda bi morao putovati o svom trošku, a ne na teret poreznih obveznika.

Ako čovjek trideset puta posjeti Barcelonu, logično je da će trideset i prvi put doći u Valenciju, staru prijestolnicu Aragonskog kraljevstva. Dok su u Partiji tekli „med i mlijeko“, Vojko je posjećivao Barcelonu, a sad kad je Linić izbačen, Komadina marginaliziran, a Milanović uništava Partiju (kao i cijelu Hrvatsku), shvatio je da Barcelona nije dovoljno daleko. Hoće li tih 350 kilometara, koliko je Valencija udaljena od Barcelone, biti dovoljno da Obersnel „ne čuje“ smrtne partijske hroptaje i „pad giljotine“ na partijski vrat koji će se zbiti 8. studenog?

Ili se pak radi o putovanju ne tako bistrog ne-viteza od Rijeke, koji poput bistrog viteza od Manche putuje u Valenciju na viteški turnir? Kad je Obersnel postao gradonačelnik Rijeke, mediji su pisali da je on klon Slavka Linića, na što je Vojko izjavio da je ponosan. Možda je onda on apokrifni Slavko Linić, kao što se pojavljuje apokrifni don Quijote u istoimenom Cervantesovom romanu? Tome u prilog ide i činjenica da ga je napustio Sancho Panza (Luka Denona) i pridružio se Liniću u njegovom osvetničkom pohodu.

Čuvši Milanovićev: „No pasaran!“, ne tako bistri vitez Vojko odlazi u zemlju u kojoj je govor pod tim imenom održala Dolores Ibárruri Gómez, članica komunističke partije Španjolske, 18. srpnja 1936. Možda se želi okrjepiti idejom komunizma i sloganom „no pasaran“ tamo gdje je nastao? U tom bi slučaju morao znati da je Francisco Franco, pobjedonosno ušavši u Madrid na tu parolu odgovorio „Hemos pasado.“ (prošli smo).

Riječani su vrlo zabrinuti odsutstvom dobroga gradonačelnika i njegove žene Jovanke stoga postoje svakakva nagađanja. Nakon što je prisustvovao skupu povodom početka kampanje u Rijeci, naglo je otputovao za Valenciju. Je li time priznao poraz Partije na predstojećim izborima ili ga samo ne želi gledati? Je li se time odrekao partijskog šefa na odlasku i dao do znanja da ne želi sudjelovati u tlapnjama i ludilu pomahnitalog premijera? Sve ga ovo, kao i razloge brojnih odlazaka u Španjolsku treba priupitati kad se vrati, no ukoliko mu se postave pitanja na španjolskom, njemu će to vjerojatno biti „španska sela“.

 

Josip Gajski

Share
0