U dogovoru sa Stjepanom Mesićem i poslije Ivom Josipovićem, SDPartija, i YUTA kao čuvar i upravitelj godinama akumuliranog partijskog bogatstva, dugo su spremali završni udarac svrgavanja HDZ-a s hrvatske političke pozornice, a sve s namjerom kako bi zauzeli samostalnu i suverenu RH i podredili je svojim planovima.

To je prije svega komitetsko odlučivanja i privatizacija podobnim iz partijske nomenklature (plan YUTA) te integracija RH u tzv. region bivših republika propale Jugoslavije. U javnosti se to zvala detuđmanizacija, u stvari to je bilo preuzimanje već stvorene države za partijske potrebe.

Ne smije se smetnuti s uma da svaka od tih zemalja, bivših republika, ima svoj uredno registrirani SDP (kao sljednik SK) s istim političkim ciljem: stvaranje partijske države i obnova Jugoslavije pod pokroviteljstvom jedinstvene SDPartije!

Nije nikad bila riječ samo o Sanaderovo svrgavanju s vlasti, nego o brisanju HDZ-a iz hrvatske politike, poništavanju komunističkih zločina za vrijeme 2. Svjetskog rata i u poraću, brisanju branitelja i njihovih udruga, obezvređivanje braniteljskih zasluga u obrani Hrvatske, svega što bi moglo podsjećati na događaje u Hrvatskoj u razdoblju između 1990. i 1995. godine. Za povijesni zaborav na srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku i hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu trebali su se pobrinuti Filozofski fakultet(i), Fakultet političkih znanosti, JAZU/HAZU, LZMK... pogotovo na televiziji danas neprestano nazočni „mladi i moderni“ povjesničari jakovine, klasići.... – i naravno Radmanova televizija u dosluhu s Josipovićevim RTL-om kao najumreženiji Agitprop u Hrvatskoj. Sve je bilo prilično dobro osmišljeno i posloženo, cilj jasan i tehnologija udbaška, stara sovjetska škola.

Na koncu je sve zabrljao Zoran Milanović: amatersko glumatalo u početku i teški alkoholičar i osoba s dijagnozom na kraju svoje političke karijere. I sve to u razdoblju od samo četiri godine mandata. Promaklo je starim partijcima da nešto u tom mladcu ipak ne štima. Nedovoljno su obradili početak, kako je s njim sve počelo i odakle krenulo. Od njegova oca ništa, taj je bio poznati partijski blento i predmet sprdnje u partijskim krugovima. Netko iz HDZ-ovskih redova bio je inicijalni mentor Zorana Milanovića, netko blizak, još i danas smješten na lijevo premijerovo rame, točno iznad pljoske.

Uhićenjem Ive Sanadera i privođenjem u Remetinec, isto tako uhićenjem i kaznenim progonom nekolicine hdzovaca – čak stranke sâme – SDPartija, kao i predsjednici Mesić i Josipović, sve njihove sluge i doušnici, bili su na posve blizu ugasiti i HDZ i ideju građanske hrvatske države. Tu je pri ruci bila i Jadranka Kosor, Titova omladinka i vrsna kumrovačka studentica, da se ne spominju mediji željni novih/starih gospodara i komitetskog izvještavanja. I stotine tisuća Titovih samoupravljača željni stalnog radnog odnosa, sitne krađe i sigurne mirovinice, nezadovoljnici koji misle da je Ivo Sanader uzeo nešto njihovo?!

Sve je bilo dobro izvedeno, s Planom 21 su pobijedili i preuzeli su poluge vlasti, stavili Pantovčak i Banske dvore pod jedan šešir te počeli s čišćenjem hrvatskih domoljuba iz državnih službi, javnih poduzeća, iz svih ministarstava, a HV napunili yugooficirskim kadrom. Imali su doslovno sve, svu moguću vlast kao za vrijeme SKH/SKJ, i u četiri godine katastrofalnog mandata izgubili su gotovo sve.

Ako danas po RTL-ovoj anketi HDZ ima tri zastupnika više u Saboru od SDPartije, onda je svima jasno da je razlika najmanje 13 zastupnika u korist HDZ-a, a to već miriše na dvotrećinsku većinu i suvereno vladanje Saborom i temeljnom pravnom regulativom. I uzalud mediji kombiniraju s „trećim strankama“, kad je pitanje hoće li i jedna od njih preći izborni prag? Sigurne su samo manjine, njihovi Ustavom zajamčeni zastupnici u Saboru, a one su uvijek uz vlast, pogotovo Srbi. Oni su jeftini naročito kad misle da su najskuplji.

Samo je jedan razlog zašto je SDPartija izgubila svoju prednost u posljednje četiri godine; nisu to samo poražavajući rezultati Milanovićeve vlade, ili HDZ-ovski feniksov let na čelu s Tomislavom Karamarkom, nego Zoran Milanović sâm i njegova dijagnoza. Rušenje Sanadera s pozicije predsjednika HDZ-a, potom Kosoričino preuzimanje njegove pozicije premijera i uhićenje Sanadera pomno je planirano i solidno izvedeno. Međutim, još je uvijek to boljševistička škola, gruba i s puno previda. Jer uvijek ima veći i bolji majstorluk: ostavljanje HDZ-ovske krtice u samome vrhu SDPartije: Zorana Milanovića. To je visoka derivacija i intuitivna matematička preciznost o kojoj će se progovoriti tek dugo nakon ovih za SDPartiju izgubljenih izbora. Može Milanović upotrijebiti i najpoganije uvrede na račun HDZ-a, osobno vrijeđati Tomislava Karamarka, pokušati puzeći ili bilo kakav državni udar, ali on je neprekidno na korist upravo HDZ-u. Može to zvučati previše nevjerojatno i kombinatorski neostvarivo, poput filmskog scenarija iz engleskog serijala „Da, premijeru“, ali zbroj činjenica potvrđuje tezu.

Partija se (za sada) nije raskolila na razini Hrvatske, ali u 8. Izbornoj jedinici raskol je očit i u Rijeci nema pomirenja. Crvena Rijeka gori: u Rijeci Slavko Linić i SDPartija na suprostavljenim su listama i velikom neprijateljstvu?! Zlatko Komadina i Vojko Obersnel jedva prikrivaju svoj animozitet spram vođi stranke, a oni sve više postaju „Glup i gluplji“ u režiji stranačkog šefa.

U Istri ovaj put IDS nije izašao zajedno s SDP-om. IDS je jasno izrekao svoje zahtjeve: mi smo s onim koji nas neće uhititi i kazneno goniti. I još je neodlučno, znoje se i odvaguju. SDPartija im to jednostavno više nije mogla jamčiti, a znaju da će im preoteti još dva zastupnika. Iz Partije se odvojio Ivo Josipović, osoba nikakvog biračkog potencijala, ali je poruka „crvenim“ biračima zbunjujuća. Politički se od SDPartije odmaknuo i Radomir Čačić, lažni ekspert i pravi gospodarski prevarant. Ništa nije kao prije četiri godine, pogotovo ne isti HDZ.

I rezultati parlamentarnih izbora u Zagrebu bit će neizvjesni zbog partijske razjedinjenosti. Rajko Ostojić svakako nije zadovoljan Zoranom Milanovićem, on ga se stidi i ne može mu zaboraviti nametnutu kandidaturu i unaprijed izgubljenu utakmicu za gradonačelnika Zagreba prije tri godine.

Sve ankete u ovoj 2015. pokazuju prednost HDZ-a u svim izbornim jedinicama osim u 8., i to upravo ankete onih medija koji su sudjelovali u rušenju HDZ-a prije četiri godine. A nije bilo tako planirano. HDZ je bio na koljenima, a onda je stvar u svoje ruke uzeo Tomislav Karamarko, a pripomaže Zoran Milanović, i to je dobitna kombinacija za HDZ.

 

L. C.  

Share
0