Zoran Milanović će lupetati kako je sve pod kontrolom i mijenjati planove imena planova abecednim redom i dok mu budu navlačili košulju dugih rukava koja se kopča straga.

Dopadaju mu se slova u abecedi, to mu se čini dinamično, kao nekakva video igrica s razinama. Međutim postoji plan bez abecedne oznake, ili je njegovo kodno ime ipak „plan KP II.“. Tajanstvena oznaka nema veze s Komunističkom partijom, ali ima s nečim jednako opasnim i opakim.

Dosta se pisalo, a opet se nedovoljno zna o hrvatskom Križnom putu od Bleiburga preko slovenskih masovnih grobnica, nizvodno niz Savu u Srbiju sve do Makedonije. Poznate su brojke, otkrivena brojna stratišta, samo se imena čuvara, sustavnih i usputnih egzekutora, još čuvaju u arhivi CK SKH. O njegovim neposrednim sprovoditeljima malo se zna, to je tajna, jer još je na snazi partijska „omerta“. Jedan među „ugledninim“ vođama Križnog puta i ljudima od apsolutnog povjerenja bio je i Pero Ostojić iz Povlja na Braču. Poslije je nagrađen da uz Žarka Broza postane jedini savezni inspektor interne kontrole Udbe.

Ne, nisu samo suseljani i rođaci, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, zvani Ostoja Ranković, netjak je tog istog Pere Ostojića. I ostalo je valjda zapisano u genima.

I zadnjih dana je pokrenut četverored migranata uzvodno uz Savu - stari koridor samo suprotni pravac, ovaj put prema Sloveniji, tehnologija strica Pere na djelu - usputna blatnjava grobišta, uz pomoć živog vapna, sve po starom udbaškom receptu, rješavao bi se viška ljudi te kalibrirao broj migranata na slovensku mjeru propuštanja preko hrvatsko-slovenske granice. To je u osnovi „plan KP II.“, kako zamračiti nekoliko tisuća, ili prema potrebi, na putu od Tovarnika do hrvatsko-slovenske državne granice.

Samo ga kamere i mobiteli smetaju, tehnologija je protiv njegova plana da ponovi stričevu recepturu, ne daju mu pokazati stečene obiteljske vještine, ali vrijeme pred nama, živi bili pa vidjeli, pokazat će - pendrek će proraditi prije ili kasnije.

 

V.H.

Share
0