Kako ispuniti Milanovićevu želju da u neposrednom sučeljavanju istakne svoju umišljenu veličinu, zapravo suženu svijest i nesuvislu logoreju, nije nimalo laka zadaća – ali može biti zabavna.

Kao i svaki narcisodiot tako je i predsjednik ove krpeljne antihrvatske vlade uvjeren da je televizičan, prepametan i prešarmatan – i nažalost sve manje shvaćen od svojih birača i drugova (da, da!), a oni se opako pregrupiravaju. Uvjeren da je sučeljavanje s Tomislavom Karamarkom posljednji adut u njegovom klaunovskom rukavu, pogotovo ako bi se sve odvijalo u studiju radmanove televizije. Redatelj tog sučeljavanja mogao bi biti, na primjer Oliver Frljić. I ne odustaje: ili on u novom mandatu ili nitko drugi, pogotovo ne Tomislav Karamarko. Kvartovski potrčko je uvjeren da bi njegova logoreja potpomognuta arogantnim podbuhlim licem alkoholičara i s dva prsta masnog tena između obrva i vlasišta, nadmašila čelnika oporbe, bilo koga, i tako ga spasila od izbornog poraza i pada pod drugarske čizme!

Ima smisla ako se sve shvati kao dobra i vesela predstava, kao ruganje natečenoj veličini, u tom slučaju treba naći adekvatnog harlekina, Milanovićeva dopelgangera. Takvog je teško pronaći na ulici, čak i među političarima, ali Vrapče nudi veliku ponudu i širok izbor, i tamo (ili u sličnim ustanovama) neće biti teško pronaći adekvatnu osobu za sučeljavanje. Ustanove imaju velik izbor državnika svih vrsta, bivših i sadašnjih, da buduće ne spominjem, i sigurno će se naći i pokoji čelnik oporbe i državnik po Milanovićevu ukusu s kojim on može izmijeniti paljbu i ravno pravno se nadmetati.

Međutim, čak i harlekinskom sučeljavanju prethodi suočavanje. Neka se Zoran Milanović suoči sa svojim podbuhlim licem pijanca, s nacističko-komunističkim pozdravom uzdignute desne ruke i govorom mržnje u prepoznatoj diktatorskoj maniri, i neka sve to objasni svojim drugovima, Partiji, otkud i zašto nacizam u njegovoj pozi. Hrvatskoj javnosti već je odavno sve jasno; jasno je i Srbosrbijancima: Mile je izdajnik! Neka se haski suoči s lošom genetikom nasilnog oca i objasni transformaciju od mladog kvartovskog potrčka u olinjalog ovisnika, tzv. državnika; i neka objasni zašto ta sikteća mržnja i zajedljivost, samouvjerenost mlitavca, a s onim što nakon suočavanja sa svojim likom i djelom, s onim što preostane može slobodno stati pred kamere ili zauvijek zašutjeti. Ili Milanovića postaviti nasuprot velikom zrcalu, pa neka se smatra!

Hrvatsku već četiri godine prati taj par usjajenih očiju na grimasi nesretnika koji je iz svoje objesti pokušao dokrajčiti hrvatsku državu i poništio sve kriterije ponašanja javne osobe. Milanović ne zaslužuje ni poštovanje ni milost, samo pošteni liječnički tretman i pristojan smještaj. I ništa od sučeljavanja prije suočavanja. Ništa od ničega, ni parlamentarnih izbora ni glumatanje demokracijom. Na vrata Hrvatske već je prije mjesec dana pokucalo izvanredno stanje, i dobili smo informaciju da će u Hrvatsku preći tisuću, najviše tisuću i pol ljudi. Na današnji dan prešlo ih je 200 tisuća! Toliko o procjeni, MUP-ovoj analitici i političkoj namjeri. Ova srpsko-hrvatska Vlada nije htjela prepoznati neposrednu budućnost i veličinu problema i svojim je nečinjenjem premala i prejudicirala scenario da se RH napuni migrantima. Upravo se to i događa, Austrija je odlučila primiti 1500 migranata na dan, Slovenija će 2500 migranata na dan, a preko otvorene državne hrvatske granice sa Srbijom stiže ih dnevno preko 8000. Srbi sa svoje granice s Rumunjskom preusmjeravaju migrante na hrvatsku granicu. Što s razlikom, pod kojim abecednim slovom (sada je u tijeku „plan C“) staviti potpuni kolaps i pretvaranje Hrvatske u sabiralište, je li to čuveni „plan Žnj“? Ili je „plan Žnj“ lizanje svoje žuči i (prekasno) podizanje zida na državnoj granici sa Srbijom? Što je s migrantskim kampom u Slavonskom Brodu, je li za preinaku i korištenje tog objekt u vlasništvu INA-a, predsjednik Uprave INA-e dao suglasnost ili je i to bila uobičajna Rankovićeva hajdučija, što ako su zaboravili na MOL-ovu suglasnost?

Hrvatska je u završnoj fazi pred migracijski tsunami: zahvaljujući Milanovićevoj (osmišljenoj?) bahatosti s Mađarskom imamo žicu i nikad lošije međudržavne odnose; sa Srbijom otvoreno neprijateljstvo, Slovenija nas jedva tolerira, ali će smanjivati broj ulazaka migranata dok nas ne potopi – a Austrija i Njemačka uskoro će minimalizirati broj migranata pa će se Hrvatska daleko brže puniti nego prazniti, jer nimalo ne kontrolira granicu sa Srbijom, tzv. zelenu granicu. Sindikat njemačke policije uputio je zahtjev kancelarki Angeli Merkel za podizanje zida između Njemačke i Austrije. Koliko će trebati da se ista inicijativa pokrene u Austriji?

Rat u Libnonu tek što nije krenuo i očekuje se dodatnih dva milijuna migranata, a predsjednik Turske, Erdogan u dogledno vrijeme neće dobiti ni slobodan vizni režim niti početak pregovora s EU. Može mu taj ustupak obećati njemačka kancelarka na odlasku, ali Merkelica nema mandat dati takvo obećanje. Europi je ipak lakše „progutati“ nekoliko milijuna sirijskih migranata nego desetke milijuna Turaka.

Je li moguće da je i za ovu situaciju kriva oporba, jer nije spriječila rat u Siriji, na primjer?

Nije više riječ o strankama i izbornoj utakmici, Hrvatska je taoc jedne teške dijagnoze i izbori 8. studenog dolaze prekasno. Ministrice Vesne Pusić nema, nestala s radara i bavi se promocijom svoje kandidature za Glavnu tajnicu UN. Uz osobnu podršku Zorana Milanovića i SDPartije kod (bivših) zemalja Pokreta nesvrstanih, „male Kominterne“ lobira za Palestinsku državu i obilazi njihove diplomate.

Ugrožena je nacionalna sigurnost pa SOA i Predsjednica trebaju odraditi ono što im piše u opisu ovlasti: obrana ustavnog poretka. Neka uhite Milanovića i po hitnom postupku uputite ga na detoksikaciju i promatranje. To je u ovoj situaciji propisana pomoć i Zoranu Milanoviću i Hrvatskoj. Sve drugo dolazi samo od sebe.

 

L. C.