SOA je u svom godišnjem izvještaju za 2014. izrijekom napisala da je na području RH zabilježena i evidentirana pojačana aktivnost četničkih skupina i formacija te da su iste u fazi prestrojavanja unutar Republike Hrvatske kao i povezivanja s istim ili sličnim grupama u susjednim zemljama – to jest u BiH, točnije u tzv. republici srpskoj i Srbiji.

Zato hrvatski građani (radi bolje informiranosti i hrvatsko građanstvo zbog osobne sigurnosti) očekuju od SOA-e, da ne ugoržavajući operativnu obradu spomenutih četničkih formacija, objasni o kojim je grupama riječ i gdje se očekuju njihove protuhrvatske aktivnosti.

Usprkos činjenici da su visoki dužnosnici ove SDPartijske vlade mimo svih dobrih demokratskih običaja – ali po starom komunističkom trzaju i recepturi – u SOA-e ubacili svoju djecu i nećake (nepotizam), javnost vjeruje da SOA-e nije nacionalne interese pretvorila u partijske, zato je u svom izvještaju i izvjestila o pojačanom četničkom aktivitetu u Hrvatskoj, pa od Agencije očekuje informacije o već zaustavljenim četničkim akcijama na području RH kao i naputak kako se od njih građani mogu zaštititi.

Bitna je informacija radi li se „samo“ o svjetonazorskoj slizanosti hrvatskih neokomunista s četništvom i stvaranju četnokomunista tzv. regiona: na primjer povezanost Josipovićeve neokomunističke strančice s domaćim orjunašima i s ostacima srpsko-srbijanskog neokomunizma u tzv. regionu; ili o sljubljenosti i obiteljske četničke veze Vesne Pusić s velikosrpskim četničkim formacijama bliskim negdašnjem predsjedniku Srbije, Borisu Tadiću; ili je pak riječ o konkretnim, ali dobro skrivenim četničkim akcijama u Hrvatskoj.

Na primjer otvoreni srpsko-srbijanski udar na HND (predsjednik i dopredsjednica Srbi), na NB Hrvatske (guverner Srbin), na HRT-a (većinu ključnih pozicij drže Srbi), na vladu RH (preko polovice ministara Srbi), na dobar dio javnih poduzeća i ustanova (uglavnom i opet Srbi)..., udar na sve hrvatske institucije koji predvodi čelništvo srpske manjine u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcemc i Vojislavom Stanimirovićem, a uz pomoć i podršku Zorana Milanovića?

Dakle hrvatska javnost ima pravo znati o organiziranoj i formacijski ustrojenoj četničkoj ćeliji/ćelijama unutar srpske manjine i doseljenih Srbijanaca u Hrvatskoj i njihovoj povezanost s četničom vladom u Srbiji i vladom istih četničkih svjetonazora u tzv. republici srpskoj.

Hoće li hrvatske šume na Jadranu opet gorjeti u turističkoj sezoni i hoće li se opet inicijalima kriti identitet počinitelja ili se pak mogu očekivati eksplozivi i bombe, sve što podrazumijeva specijalni rat četnika protiv Hrvatske – to hrvatska javnost treba znati. Još uvijek ta ista javnost ne zna identitet četničke sabotaže u San Siru lani na utakmici Italija – Hrvatska. Od trideset uhićenih navodno je poznato samo jedno ime?! Ali ni ono nije izašlo u javnosti! Ostoja Ranković je zabranio objavljivanje njegova imena. Isto je i s poljudskom svastikom, uhićeni su i braća Mamić, ali jesu li oni doista počinitelji ili je svastiku narisao onaj koji želi svijetu dokazati da je fašizacija Hrvatske činjenica?

>>Od Opere do svastike i Jadovnog

Međutim to još uvijek ne mora biti ona krajnja opasnost koja dolazi iz samog vrha političke vlasti u Hrvatskoj, na četničke požare i navijačka podmetanja Hrvatska je naviknuta, ali što s političkim terorom i političkim sudskim procesima kao u doba Staljinovih politučkih čistki u tridesetim godinama prošlog stoljeća?

Treba se nadati da će SOA-e bez obzira na infekciju nepotizma i paralelnu premreženost sa SDPartijom, osobno s Ostojom Rankovićem, naći profesionalne etike i obraditi baš ovu srpsko-hrvatsku Syrizu, to jest četništvo i njegove sabotaže u samome vrhu vlasti. Naime četnički je aktivitet pojačan baš za ove SDPartijske vlade. Antidomoljubna vlada Zorana Milanovića više nije konjuktura za dangube i pustolove, to nisu nesposobni glupani, nego uvježbani saboteri! SOA to dobro zna, jer još uvijek u njoj ima nešto profesionalizma inače njeno izvješće ne bi spomenulo četničke grupacije u Hrvatskoj, da je posao svake vlade sačuvati i jačati integritet i suverenit države.

Međutim, Zoran Milanović i njegovi ministri rade na sustavnom urušavanju hrvatskog gospodarstva te sustavnim iseljavanjem mladih i radno sposobnih Hrvata prazne prostor kako bi stvorili uvijete za mehaničko useljenje srpsko-srbijanskog življa u Hrvatsku kao nakon 1945. Na taj način ova vlada nasilno i perfidnim metodama podgrijavanjem recesije i jačanjem krize iseljava hrvatsko radno stanovništvo i mijenja demografsku sliku države Hrvatske. Upravo je prevencija takvog protudržavnog aktiviteta posao agencija koje štite ustavni poredak.

Hrvatska je ponovno u Domovinskom ratu, ovaj put nije izvršena izvanjska agresija, nego ova srpsko-orjunaška SDPartijska vlada uz pomoća medija (HND), srpske nacionalne manjine i HNB vrši nimalo skrivenu unutarnju agresiju, zapravo domaće i četništvo tzv. regiona protiv Hrvatske vodi specijalni rat.

Posljednjih mjeseci Zoran Milanović intezivno po Hrvatskoj obilazi gospodarske obljetnice te kao pravi samoupravljački funkcionar presjeca vrpce i otvara nove pogone; priča o radnim mjestima a ne o poslu, jer je cijeli radni vijek imao proračunsko radno mjesto, a nikad nije ništa zaradio niti zna što znači stvoriti višak vrijednosti. Samodopadno klati Hrvatskom, hvali se i govori kako je sve to zasluga njegove vlade i Partije: „ovo smo vam mi omogućili!“ Zašto ne ode do autobusnih i željezničkih kolodvora, u zračne luke s kojih masovno odlazi školovana hrvatska mladost u pečelbu? Neka njima to isto kaže: „ovo sam vam ja omogućio i radujte se!“

Dobro su prošli, jer moglo je i posve drugačije; ne tako davno, u poraću, Milanovićeva je Partija, njeni politički seniori i mentori, s hrvatskom mladošću punila jame i tenkovske rovove – i za to nisu nikad nikome odgovarali.

Dakle, mogu li građani Hrvatske u najskorije vrijeme očekivati SOA-in profesionalni angažman i rezultate, tj. uhićenja četničkih i neokomunističkih skupina koje nisu nikada prestale raditi protiv hrvatskog naroda, pa ma tko god oni bili: ministri, saborski zastupnici, predsjednici uprava, makar i pa sâm predsjednik vlade? To nije nimalo retoričko pitanje, nimalo paranoja, nego duboka zabrinutost hrvatskog naroda za svoju opstojnost u vlastitoj državi.

 

L. C.

Share
0