Istražna sutkinja njemačkog Saveznog vrhovnog suda Njemačke Dr. Yvonne Ott kazala je tijekom današnjeg svjedočenja kako raspolaže iskazom Vinka Sindičića iz koga je očito da je na njega vršen pritisak od strane Ante Nobila i Josipa Perkovića.

Današnja rasprava pred Visokim zemaljskim sudom Münchenu na suđenju Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića počela je obaviješću sudskog vijeća da je Urban Vrtačnik, odvjetnik jednog od za danas pozvanih svjedoka Silvestera Gorenca, nekadašnjeg čelnika slovenske Udbe, faks-porukom obavijestio sud da njegova stranka neće danas pristupiti na sud.

Umjesto toga, odvjetnik je zatražio da se Gorenca sasluša putem video linka. Sud je odlučio da će se saslušanje obaviti video linkom te će se radi toga stupiti u kontakt sa slovenskim pravosuđem, javlja Narod.hr.

Inače, svjedočenje Silvestra Gorenca, nekadašnjeg čelnika Udbe, očekuje se s velikim zanimanjem jer se, prema dostupnim informacijama, protiv Gorenca vodi istraga u Austriji zbog sumnje da je sudjelovao u akcijama protiv hrvatske političke emigracije 70-ih godina prošlog stoljeća, a temeljem dokaza koje je u slovenskom arhivu pronašao slovenski publicist Roman Leljak.

Gorenca se posebno, kao nalogodavca i organizatora, dovodi u vezu s ubojstvom Stjepana Crnogorca koji je 1972. godine otet u Salzburgu, odveden u Ljubljanu i tamo ubijen. Zbog Leljakovih navoda, Gorenc i Milan Dorič, dugogodišnji Udbin agent u Njemačkoj, tužili su Leljaka građanskom tužbom zbog narušavanja ugleda i nanošenja duševnih boli.

Nakon uvodne obavijesti vezane za svjedočenje Silvija Gorenca saslušan je policijski inspektor Rudolf Kreilinger koji se 25 godina bavio likvidacijama Hrvata i drugih jugoslavenskih azilanata na području Njemačke. Svjedok je posebno govorio o velikom broju slučajeva, naveo je da su od 1962. godine na dalje zabilježeno čak 68 ubojstava političkih emigranata, te ukratko izložio način na koji su žrtve birane, sredstva likvidacije (kod čega se naročito učestalo pojavljuje pištolj Česká Zbrojovka kalibra 7,65 mm) i, posebno, o ulozi diplomatskih predstavništava bivše Jugoslavije.

Na pitanje odvjetnika Nobila, je lii mu je poznato da je Jozo Miloš doveden u vezu s ubojstvom Brune Bušića i da je njegova likvidacija bila osveta emigracije za Bušićevu smrt, Kreilinger je odgovorio kako mu to nije poznato.

Sudsko vijeće zanimalo je jesu li određene službe ili institucije u Hrvatskoj pokazale interes za rješavanje tih ubojstava, a Kreilinger je odgovorio da mu se, osim saborske Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća, nitko nikad nije obratio.

Većina hrvatskih emigranata nisu bili teroristi, istaknuo je Kreilinger, iako su jugoslavenske vlasti rado vršile teror na Njemačkom području, a tražili su i podršku njemačkih vlasti, pri čemu su jugoslavenski konzulati imali svoje određene uloge.

Uslijedilo je saslušanje istražne sutkinje njemačkog Saveznog vrhovnog suda Njemačke Dr. Yvonne Ott, koja je 25. siječnja 2014. godine saslušala Josipa Perkovića nakon predaje po europskom uhidbenom nalogu i odredila mu pritvor, ali i 10. veljače 2014. godine saslušala Vinka Sindičića kao svjedoka.

Istražna sutkinja ukratko je iznijela sadržaj iskaza Josipa Perkovića i Vinka Sindičića pred Saveznim vrhovnim sudom Njemačke, kod čega se ograničila striktno na sadržaj zapisnika obaju ispitivanja.

Perković osim osobnih podataka, nije dao nikakve druge informacije, kazavši kako želi razgovarati samo sa svojim pravnim zastupnicima. I još je nadodao kako nije ugrožavao Njemačku, nego je radio protiv terorizma.

Posebno je zamijećeno da je, usprkos svim pokušajima obrane da se sutkinja izjasni o vjerodostojnosti Vinka Sindičića kao svjedoka, to sasvim izostalo.

Ovdje valja podsjetiti da je Vinko Sindičić ovaj svoj iskaz dao pred istražnom sutkinjom nakon mnogih nagađanja i špekulacija o značenju njegove izjave o povlačenju svjedočenja protiv Perkovića, dane pred talijanskim javnim bilježnikom i kojom je Perkovićev odvjetnik Nobilo mahao tijekom postupka po europskom uhidbenom nalogu u Hrvatskoj.

U iskazu danom pred istražnom sutkinjom Saveznog vrhovnog suda Njemačke, Vinko Sindičić je u cijelosti ponovio sve svoje dotadašnje izjave koje ozbiljno terete Perkovića.

U svom iskazu je Sindičić opisao povijest svojih problema sa Josipom Perkovićem, koji su nastali nakon što je on uhvaćen u Škotskoj, a prije toga je sve dogovorio sa Perkovićem o čuvanju njegove imovine, obitelji i jednog posebnog pištolja. Sindičić je sumnjao da ga u Škotsku i šalju kako bi bio uhvaćen.

Nakon odsluženja zatvorske kazne, vraća se u Hrvatsku, gdje je došlo do političkih promjena i Perković je spašavao sebe, te se nije htio službeno sastajati sa Sindičićem. Sindičić je od Perkovića tražio da ga opere od sumnji da je sudjelovao u likvidaciji Brune Bušića.

Navodi da je ono što je ostavio Perkoviću na čuvanje prije odlaska u Škotsku dobio nazad – sve osim pištolja.

Kada je počeo proces protiv Pratesa, tada je sam Perković tražio kontakte sa Sindičićem.

Sindičić je u razgovoru sa sutkinjom Ott kazao kako nije htio da se presudom Pratesu sve ostalo zaboravi i gurne pod stol, stoga se i stavio na raspolaganje sudu kao svjedok.

Za spornu izjavu o povlačenju svjedočenja protiv Perkovića, koju je potpisao pred talijanskim javnim bilježnikom, a koju je Perkovićev odvjetnik koristio, Vinko Sindičić je kazao da je to učinio pod pritiskom.

Dr. Ott ispričala je kako je Sindičić svjedočio kako se na njega vršio pritisak od strane Nobila i Perkovića, da promijeni iskaz koji tereti Perkovića i kako se zbog toga protiv njega u Hrvatskoj vodi proces o lažnom iskazu. Sve to je koordinirano iz Zagreba od strane Mladena Bajića, kazao je Sindičić.

“Lažni iskaz je tražio za sebe i Mustača. Već sutra može zatrebati i tebi, a onda ćemo mi pomoći tebi” prepričao je Sindičič svoj razgovor s Perkovićem. Perković mu je dao i telefon, kako bi mogli komunicirati, ali se on nije javljao na njegove pozive.

Sindičić je napravio i jednu izjavu prije spomenutog povlačenja iskaza i jednu nakon tog iskaza, koje je sakrio radi svoje sigurnosti.

Za to pismeno povlačenje iskaza dobio je 15.000 eura. Dr. Ott ga je pitala tada je li to i napravio radi novca, na što je, prepričala je Ott, Sindičić ustao i počeo pokazivati svoj skupocjeni sat, marku odijela, remena, cipele, aludirajući na to kako on ima novaca i da mu on nije potreban.

Perkovićev odvjetnik Beyer prigovorio je iskazu dr. Ott zbog toga što drži da je počinjena proceduralna pogreška jer na saslušanje Sindičića nije bio pozvan Perkovićev hrvatski odvjetnik Nobilo, jer je, prema Beyeru, tada Nobilo već imao službeni status Perkovićevog odvjetnika u Njemačkoj. Sudac Dauster zatražio je od Beyera da svoj prigovor dade u pisanoj formi nakon čega se očekuje odluka sudskog vijeća o prigovoru.

Posljednji današnji svjedok Ante Glavan koji je kao natporučnik vojne policije Hrvatske vojske vodio istražne radnje protiv Josipa Perkovića po kaznenoj prijavi koju je 31. listopada 1994. godine protiv Josipa Perkovića podnio, u ime vojne Sigurnosno-informativna služba (SIS) hrvatskog Ministarstva obrane, bojnik Antonio Lekić, a zbog postojanja sumnje u sudjelovanju u nizu likvidacija hrvatskih emigranata u inozemstvu.

Glavan je govorio o tome na koji način je vođena istraga protiv Perkovića krajem 1994. i 1995. godine. Posebno je naveo da je u svojem iskazu danom njemu Perković zanijekao sve navode koji su mu se stavljali na teret.

Ovdje se ponovno otvorio jedan pravni problem jer je sudsko vijeće utvrdilo da je Perković iskaz davao bez da je propisno upozoren na svoja prava u postupku, te je stoga otvoreno pitanje je li takav iskaz podoban da bude uveden kao dokaz u ovom postupku.

Prema razumijevanju sudskog vijeća, a u skladu s tadašnjim postupovnim pravilima važećim u Republici Hrvatskoj, radilo se o neformalno vođenom razgovoru između osumnjičenika i istražitelja, a što prema Njemačkom pravu nije dopušteno. Sudsko vijeće se čak u jednom času povuklo na vijećanje o ovom problemu, ali nikakva konačna odluka nije obznanjena, te je svjedok nastavio sa svojim iskazom.

Iz iskaza svjedoka valja posebno izdvojiti navod da se sav materijal tada vođene istrage protiv Josipa Perkovića nalazi u arhivima vojne policije Ministarstva obrane RH te kod Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Ovo je posebno važno jer se za pojedine dokaze prikupljene tijekom te istrage još uvijek pokušava utvrditi gdje se nalaze jer su, navodno, zagubljeni.

Konačno, današnje suđenje završeno je čitanjem pisma koje je Josip Perković uputio pokojnom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu u kojem poriče bilo kakvu vezu s ubojstvima hrvatskih emigranata.

 

M.M.

Share
0