Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik,autorica je zapaženog slikarskog opusa,izlagala je na brojnim samostalnim izložbama.

Gđo Dvornik, proteklo ljeto ispunili ste vrijednim i predanim slikanjem,zaokružili ste ciklus akrila na platnu?

-Kako mi je iz javnih i privatnih okolnosti rad u Zagrebu onemogućen, koristila sam prigodu atelijera na otvorenom, što uprincipu i preferiram.

Kako nastaju Vaše kompozicije?Je li sve irealno ili potječe i iz stvarnosti?

-Kompleksna smo bića, stoga svi podražaji našeg uma i emocija igraju neizostavnu ulogu pri stvaranju. Pritom nam sloboda stvaranja ,dozvoljava igru osobnosti.

Koliko stvarni motivi,situacije utječu na Vas?

- Svakako potiču ili pak služe kao asocijacija tj. potpora ideji . No sve sam više sklona
mašti.

Volite igru boja,njihovo susretanje s  raznim oblicim,a koji prevladavaju na Vašim slikama?

-Moje su slike, slične u rukopisu, različite u opusima. Preferiram mijenjati, eksperimentirati,volim različitost, pokušavam sene ponavljati.

Istodobno,Vaše nefigurativno slikarstvo otvara niz pitanju o stalnoj pokretljivosti,gibljivosti i boja i formi.

-Upravo u toj igri vidim draž. Kritičari  kažu da iz eneralnog nereda uspijevam stvoriti savršenu harmoniju. Rekla bih daje to pitanje karaktera

Slike su Vam pomalo tamne ali optimistične.

- Kako koje .Dakle  u ishodu su uključene i faze. Na mene podosta utječu okolnosti, u kojima doduše istovremeno stojim negdje izolirano,

Što je ključno za nastanak slike s kojom će slikari biti zadovoljni?

-Prvenstveno rad. Ipak težite savršenijem, čak i nemogućem.Sa drugog pak rakursa, djela koja stenekako rekli bismo , omalovažavali,tokom  vremena vam se prezentiraju znatno zrelijima i bogatijima.

Kako bi opisali vlastiti opus?

- Pa generalno, iz ove  dugogodišnje perspektive rekla bih da sam bila vrlo plodna, raznolika,  prema mogućnostima ambiciozna, u kretanjima i
izjavama dolično nenametljiva.O toj  bi se temi možda bolje mogli očitovati muzeji i galerije koji su u posjedu mojih radova,

Što je još novo u atelijeru?

- Umjetnost je budimo iskreni poprilično izcrpljena, izmučena i u novonastalim vremenima sve više nevažna ili bolje rečeno sve što je klasično i
tradicionalno negdje postaje u širem smislu zastarjelo.I sami stvaraoci funkcioniraju po osnovnim zakonima fizike. Gdje postoji ulaz
ima i izlaz, Sve više sam sklona vjerovati u faktor sreće. Entuzijazam , vjera borba sa vremenom dovode do određenog zamora. Ipak dok smo prisutni nadamo se,vjerujemo , tako posljedično i u daljnji razvoj.

Planovi,izložbe,monografije...?

-Monografija mi je  više puta obećana , Što se pak izložaba tiče, u većem su broju tokom  godina  održane u relevantnim institucijama, pa
ću se zasada zadovoljiti postavima Muzeja i Galerija ,koja su  u posjedu mojih djela,a doživim li da se ovaj oblak Svjetske krize
ublaži,vidjeti ćemo...Svakako mirovanje te vrsti ne godi i ne pridonosi -nikome,no ostanimo iskreni i dosljedni.Budućnost  nam duguje odgovore.

 

 

 Miroslav Pelikan

Share
0