Prikaz knjige: Rodney Stark, Lažna svjedočanstva, Verbum, Split, 2019.

Trenutno Katoličku Crkvu napadaju sa svih strana. I prišivaju joj razna zla, kako iz sadašnjosti tako i iz prošlosti. No, pomoć joj zna stići i s neočekivanih strana. Slučaj je to i s ovom knjigom.

Njezin pisac Rodney Stark uopće nije katolik. Odgojen je kao luteran, a sada je agnostik, kako kaže. Pa zbog čega je napisao ovu knjigu? »Napisao sam je kako bih obranio povijest«. (str. 22.)

Uistinu je tako. Nema kod Starka navijanja ni za jednu stranu. On samo na temelju činjenica dokazuje svoju tezu ili spoznanje, kako hoćemo. U samome tekstu donosi i imena drugih koji su pisali o dotičnoj stvari, odnosno tko je prvi pokrenuo tu priču. Na kraju je redovno i zaključak o rečenome. Na taj način djelo je izuzetno pregledno i bolje utječe na čitatelja.

Stark je sociolog, nije povjesničar kako bismo mogli pomisliti. Međutim, htio je saznati pravu istinu. U Uvodu piše kako se nekada čudio zbog čega katolici prave toliku pompu oko Kolumbova dana 12. listopada? Pa oni su dokazivali da je Zemlja ravna ploča, a on je dokazao da je okrugla! Mnogo godina kasnije otkrio je da je cijela priča o tomu zbog čega su se katolički prelati suprotstavljali Kolumbu obična laž. (str. 17.) I počelo je njegovo putovanje u razotkrivanje svih tih mitova o Crkvi.

Navedimo naslove 10 poglavlja kroz koja se Stark hrve s današnjim uvriježenim mišljenjima: Grijesi antisemitizma; Zabranjena evanđelja; Progoni tolerantnih pogana; Nametanje mračnoga Srednjeg vijeka; Križarski pohodi za zemlju, plijen i obraćenike; Čudovišta inkvizicije; Znanstvena krivovjerja; Blaženo bilo ropstvo; Sveta autoritarnost; Protestantska modernost. Ima ih naravno još u optjecaju, ali ovo su nekako najnazočnija. Pokušavaju oblatiti Katoličku Crkvu i začepiti joj usta.

Ovakva djela određeni će nazvati revizionizmom. Namjerno će pritom zaboraviti da je revizionizam jedna od temeljnih postavki u znanosti. Sve ono što je krivo treba ispraviti. U tom smislu recimo kako ne ispraviti da katolici nisu začetnici niti sprovoditelji antisemitizma. Stark to izvrsno dokazuje u knjizi. Kako ne ispraviti da inkvizicija nije bila krvoločna. Između ostaloga spasila je mnoge od ubojstva i lomače. Kako ne ispraviti da Srednji vijek nije bio mračan. Trgnuo nas je iz neznanja i današnja znanost počiva na onom što je stvorio. Kako ne ispraviti da papa Pio XII. nije nikakav Hitlerov papa. Učinio je mnogo za one koje su progonili nacionalsocijalisti. I još puno toga.

Na koji je način onda počela sva ta ljaga na katolike? Stark dokazuje da korijene treba tražiti u sukobu katolika i protestanata nakon reformacije. Tijekom tih sukoba Španjolska se nametnula kao najveća katolička sila. Britanci i Nizozemci nasrnuli su na nju i na čitavu Crkvu jakom promidžbom. Svemu su se pridružili i protuvjerski pisci, posebno tijekom tzv. prosvjetiteljstva, kasnije Francuske revolucije i sličnoga. Ishod nam je poznat.

Djelo pred nama opremljeno je također navođenjem obilne literature te kazalom spomenutih imena. Sa svime kao da kaže: Izvolite, dokažite da imam krivo. Današnji kršćani trebali bi usvojiti ovaj govor te se prestati ispričavati za ono što nisu učinili. Pisac ih na to izričito nuka nekoliko puta. Valjda će razumjeti.

Miljenko Stojić