Nova knjiga humoreski, aforizama, epigrama i basni „Nu, šta mi reče?!“ imotske publicistkinje Mare Ožić-Bebek Imotice, dugogodišnje suradnice nedjeljne humorističke emisije „Kad se smijah tad i bijah“ HRT Radio Splita objavljena u nakladi imotskog ogranka Matice hrvatske, predstavljena 14. svibnja, u Galeriji Dominikanskog samostana u Splitu.

Šestu knjigu, a treću zbirku humora koji je govoren u emisiji Kad se smijah tad i bijah u protekle dvije godine uz autoricu predstavili su i tekstove krasnoslovili Ivana Petričević, Mladen Vuković, Tonči Šitin, Dragica Zeljko Selak, Marijan Grbavac i Gordana Radić, koja je kazala: - Nije čudo ni što se Mara tim specifičnim izričajem javlja iz Imotskoga kad se zna da je ta sredina svačemu usprkos i u inat, odavno srasla s humorom.

Kao da je temo čovjek „od svoje muke“ puno toga izvrćao na šalu, našao snage narugati se i nasmijati svemu, pa i samome sebi. U knjizi je autorica sabrala nekoliko humorističkih oblika i podijelila ih na: „Vinske inglende“, „Aforizme“ (podijeljene na nekoliko skupina pod naslovima Marin gastritis, Reciklirane misli, Pašticada) „Ukoričene primisli“, „Epigrame“ i „Basne.“, zaključivši na kraju „pred nama je knjiga, škrinjica izvana ukrašena sitnim kamen-vezom s mozaika umjetnice Slobodanke Matić-Kovač čudesno slaganog jedne sretne godine kad je imotska vinarija u svojim proizvodnim pogonima nizala pića: Dorat, Iva, Loza, Matan, Ikan, Fernet… kojih nažalost više nema, ali su u Ivušinoj kredenci još sačuvana i nisu imaginacija nego žalosna stvarnost.

Kao što je stvarnost sve ono što nam ove satirične priče dočarava Mara Ožić Bebek opravdavajući smisao svoga poslanja aforizmom koji glasi: „Od riječi izgovrenih u aforizmu, najubojitije su – prešućene.“ Vuković je kazao kako „autorica nastavlja zapisivati inglendaste razgovore ugodne Ivuše i bukari sklonog Antiše, na imotskoj ikavici, čuvajući od zaborava i naše pučke užance i zavičajni jezik. To je i kronika života Imotske krajine u kojoj je gospodarstvo na izdisaju, pa su neizbježni i gorki komentari novih gastarbajterskih egzodusa, imotske Vinarije (tko zna hoće li se više moći razgledavati mozaici na zidovima zatvorene stare upravne zgrade Vinarije koje je izradila Slobodana Matić-Kovač, koje i pretiskavamo u ovoj knjizi). Na tom je satiričnom tragu i dvjestotinjak igričavih i iskričavih aforizama, podijeljeni u nekoliko ciklusa, zatim epigrami i basne, pa će se tu za svakoga naći štiva koje se može čitati na preskok.“

Tonći Šitin je između ostaloga istaknuo Marinu duhovnost, toplinu i ljubav prema cvijeću, Doni, Lokvičićkim jezerima…, kao dobru poznavateljicu likovne umjetnosti… te kako iz te Marine ambijentalne i životne duhovnosti nastaju i vrsni aforizmi, humoreske, epigrami - oni se rađaju iz njezinog zlatnog srca.- kazao je Tonći Šitin.

Na kraju predstavljanja, autorica se zahvalila svim nazočnim te ispričala vrlo vješto i duhovito nekoliko anegdota iz svoga vlastitog života te stvarnost pretvorila u satiričan humor, oduševila publiku i pobrala snažan pljesak.

 

S.Z.