Sve poznatija hrvatska pjesnikinja Zdenka Čavić objavila je zanimljivu i vrijednu knjigu poezije s naslovom „Dotaknuti srcem“, ili kako ju je ona još nazvala „Lirika o gradovima i prijateljstvu“. Riječ je o knjizi u kojoj stihovima priča najljepše priče o gradovima, koji su joj ostali u duši. Tako je među ostalim zabilježila 16 hrvatskih i oko tridesetak europskih gradova, među kojima su Dubrovnik, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Budimpešta Ljubljana, Sarajevo, Venecija, Milano, Mostar i drugi. Obilazeći sve te sredine, nije zaboravila navratiti i u Međugorje, koje, kako kaže, nije mjesto već naprotiv – „velegrad“.

„U dalekom, škrtom kršu /Međugorje je raširilo svoje ruke./ Čeka nas Kraljica Mira./ Oko Marijine crkve/niče i stasa novi grad/ i sve nas poziva k sebi./Da rastemo s njim/Da nas oplemeni, ljubavlju preplavi dušu./

Zdenka je, što se osjeti i u njezinim drugim knjigama, prava sanjalica, nježna pjesnička duša, emotivac, i optimist, i borac i još mnogo toga.

U predgovoru ove zbirke, koju je i sama oplemenila nadahnutim ilustracijama, književnica Maja Kušenić Gjerek ističe da je autorica „prepoznala ljepotu u čipki gradova, ali i na sasvim neočekivanim mjestima, tamo gdje je rub rasparan od vremena, što samo svjedoči o njenoj nadarenosti“, dok je Ana Rajković, također književnica, uz ostalo zapisala da je svaka njezina pjesma na svoj način ispjevana i svojevrsna himna gradu. Također joj je „zapelo za oko“ da je Zdenka „u društvu gradova koje je obišla, gradila vječna prijateljstva i uspomene, a čitatelje počastila svojim divnim i neponovljivim, u pjesme satkanim, emotivnim putopisima.“

„Kroz prozor gledam/ Mostar, kao na dlanu/s mirisima proljeća u zraku./ Rominja plava kiša, ona, opjevana./ Pa, tko bi mogao zaboraviti/ mostarske kiše?/Ali, nije jesen!/ Proljeće je,/umiva mlado lišće/marelica i kruška u cvatu./Pogledom pratim sumrak./Pale se svjetla grada,/baš kao u bajci.../.

Ona uranja u maštu, za nju je poezija veliki užitak. Pjesme su joj pune sjete, nostalgije. Osjeti se da štošta ne zadržava za sebe, već se otkriva kao ruža, ili bolje rečeno kao na dlanu nudi čitatelju komadić sebe i svoje duše, da ne kažemo srce.

Ova zbirka je iskrena do bola. Vrijedna je naše pažnje.

 

Mladen Pavković