Zaklada „Marija De Mattias" priredila je u četvrtak, 28. prosinca u dvorani Tribine grada Zagreba predstavljanje treće zbirke pjesama Martine Peunić „Boje tišine". Autorica je studentica četvrte godine Katoličko-bogoslovnog fakulteta u Đakovu, smjer filozofsko-teološki, članica je i uredničkog vijeća studentskog časopisa Teofil, kao i novinarka na KBF televiziji. Ovo joj je treća zbirka pjesama.


Riječ dobrodošlice u ime Zaklade izrekla je voditeljica razvoja programa zaklade S. Cecilija Milković. „Prepoznati darove osobe s invaliditetom, ili kako Martina kaže 's ožiljkom', ohrabriti ih, pomoći im da svoje talente razvijaju i ponude javnosti je oblik zauzimanja za pravu u društvu putem antidiskriminacijskih oblika zaštite ranjivih socijalnih skupina. Uključenost u obrazovanje i neovisnost osoba temelj su društvene uključenosti koji danas naglašava većina međunarodnih dokumenata", rekla je s. Cecilija. „Draga Martina, drago mi je da si ponovno u krugu sestara Klanjateljica Krvi Kristove, u krugu bližih prijatelja i podupiratelja Zaklade koja želi ukazati na tvoj talent i biti ti uvijek blizu, ohrabriti te za nova nadahnuća. Zajedno smo doista jači i možemo više", poručila je autorici.

Osvrt na zbirku dala je prof. Katica Mihaljević koja je predavala hrvatski jezik u Ekonomskoj i birotehničkoj školi u Slavonskom Brodu koju je pohađala i Martine Peunić, te je afirmirala njezino pisanje. Kruna njihove srednjoškolske suradnje je izdavanje zbirka pjesama „Razgovor kroz kapi kiše", dok je najnoviju zbirku uredila.

Martinine pjesme potekle su iz bola. Srce joj govori o pravici, poštenju, prijateljstvu, moralu, etici, „a ona u tišini čuje kukurikanje biblijskih pijetlova, osjeća se iznevjereno, izdano. U suvremenom svijetu vidi bešćutnost, nemar za patnje drugih. Vidi rasipnost, život za danas, a ne za vječnost. Vidi nevjeru, ljude koji se ne boje apsurdnoga. Njezin krajolik je obojen, izraz je stanja duše. U njezinim stihovima spojena je patnja i radost. Nisu oni samo puka igra riječi, vidi ona i probleme koji muče kraj u kojem živi. U Slavoniji vidi ona kuće stare i mrtve, ali ne gubi nadu. Život doživljava kao opaku igru u kojoj se tuku san i svjetlost, smrt i život, tuga i sreća. Unatoč nezadovoljstvu, snaga vjere diže ju iz ništavila. Tako dio zbirke naslovljen 'Tvoje oči ljubav izlijevaju' sadrži duhovno-religiozne teme. Ovdje radost ne pati, već je srce puno radosti. Strku zamjenjuje mir, buku tišina, tu je bezrezervno izražena ljubav pjesnikinje i Njega. Crnu boju iz prethodnih pjesama, Bog ljubav zamijenio je zelenom, žutom, ružičastom, plavom i lila haljinom zore", rekla je prof. Mihaljević.

S. Tomislava Ćavar podsjetila je na prinos koji je prvoj zbirci pjesama 2011. godine dala zagrebačka OŠ Mate Lovraka u vidu oblikovanja naslovnice od strane jednoga učenika, a potom i predstavljanja zbirke u samoj školi. „Martina piše da svatko ima svoj križ, a ona ih ima čak sedam. Čestitam ti na punini prihvaćanja patnje, broj sedam broj je punine, a ti si svojim pisanjem posvjedočila da je čaša tvoje patnje ispunjena, ali unatoč svemu nosiš svoj križ i oslanjaš se na Njega. Martina Bog ti obiljem darovao. Istina, i obiljem križa, i unatoč tomu nema razloga za beznađe", rekla je s. Ćavar. Autorici je poručila da „nastavi jače i više, ne boj se obogatiti ovaj svijet i ovu hrvatsku zemlju svojom dobrotom, hrabrošću i ljubavlju. Nemoj se stajati unatoč padovima, ne boj se svjedočiti unatoč teškoćama i porugama, ne boj se biti 'ti' baš takva kakva jesi". 

Osvrt na zbirku dao je i Tomislav Šovagović novinar Glasa Koncila urednik magazina „Prilika". Dnevnički zapisani datumi pjesama, vapaj su da ostane zabilježen trenutak uhvaćenog vremena, ali spoznaja da se raste u tom istom vremenu i prostoru, jer nisu to više riječi srednjoškolske s prvih susreta mladih pjesnika iz Slavonije i Baranje, tu su 54 krika u šest ciklusa – krika zrele djevojke slobodne u skučenosti svijeta, no u isto vrijeme opterećene zarobljenošću tog istoga svijeta oguglanoga u svojoj bezosjećajnosti miševa i tipkovnica. Istina, pjesnička riječ Martine Peunić neće biti zabilježena više od razine puke informacije u katoličkim medijima. Njezinim mislima neće otvarati „Dnevnik", kao što se ne otvara ni riječima najvećih hrvatskih pjesnika, ali postoji ono vrijedno nepokolebljivo svjedočenje jedinoga ispravnoga puta, ma koliko prezren i neatraktivan bio: turoban, taman, žalostan, bez označenih stajališta, s neizvješnošću sutrašnjice, rekao je Šovagović.

Okupljenima se obratila i sama pjesnikinja Martina Peunić te je pojasnila, kako su pjesme nastale u razdoblju od završetka srednje škole, 2014. do prošle godine.

Stihove je čitala Daniela Čolić-Prižmić. U glazbenom dijelu sudjelovale su Valentina Mekovec, sopran i Eva Kirchmayer-Bilić, klavir, a program je vodila Ivana Hajder.

 

M.M.