Deveti performans  “Grah za Iliju Ladina“ održao se u subotu 21.rujna 2019. u Kreševu.  Namjera organizatora je da se okupe umjetnici „sa svih strana svijeta“ i da se kroz druženje oda počast velikom hrvatskom i bosanskohercegovačkom pjesniku Iliji Koziću Ladinu, likovnim, glazbenim i scenskim nastupima Ladinovih prijatelja i poštovatelja.

Titula nagrade za najbolju pjesmu, po slobodnom izboru nakon glasovanja po europskim norma u kojima su sudjelovali svi sudionici i publika, uvjerljivo je pripala književnici Aniti Martinac iz Mostara, koja je govorila pjesme Na grahu Ilije Ladina sa Admiralom i Ilijin vodić ljubavi.

Istog dana u Napretkovom domu u Vitezu objavljeni pobjednici međunarodnog natječaju za priču i dobitnici nagrade “Marko Martinović Car” . Nagrađeni su: Nada Đerek za priču Poliperspektiva, Anita Martinac za priču Sretan čovjek i Mirsad Bećirbašić za priču Sedam dana jednog skulptora. 

Oduku o nagradi donio je stručni žiri u sastavu Željko Grahovac, Jasmina Hanjalić i Željko Kocaj.

Obrazloženje žirija za nagradu „Marko Martinović Car” 2019.

Priča POLIPERSPEKTIVA oslikava vještinu kojom se u njemu provode osnovni principi konstrukcije teksta unutar kratke pripovjedne forme: nema „raspričavanja“, slike su kondenzirane, nabijene, poetski očuđene, ili „oraskošene“, elementi stvarnosti i sadržaji imaginacije posve slobodno se prepliću (tako da „na prvu“ ni ne znamo šta je realnost, a šta mašta), idejno-značenjski otisci ili signumi u tkivu ispričanog i ispisanog oštro su utisnuti (bez suvišnih „obrazlaganja“, racionaliziranja ili esejiziranja), likovi su dati u kratkim i snažnim potezima – i, što je još najvažnije,  dinamički, odnosno ritamski su izbalansirani svi segmenti pripovjednog teksta (tako da nijedan ne „strši“, ni po frekvenciji izražajnosti, ni po količini riječi kojom su ispisani). Oskudnosti, marginaliziranosti, rasutosti takozvanog realnog materijalnog svijeta radikalnim autorskim zahvatom je kao protupol suprotstavljena kreativna mašta (i u sferi likovne, i u sferi jezične inteligencije) – desupstancijalizaciji i dekonstrukciji takozvane stvarnosti protivstavlja se eruptivnost duha: posve je moguće da bijeda i beznađe susjeduju (samo tankom crvenom linijom odvojeni od njih) sa raskošnim bogatstvom i neslućenom nagom kreativnog bića u čovjeku, pritisnutom pa i poraženom jadom i tragikom egzistencije. To bi otprilike mogla biti ideja ove priče, a tehnika i vještina s kojom je napisana svjedoče o vrhunskoj književnoj pismenosti i duhovno-poetičkoj učitanosti i referentnosti utorice.

Priča „Sretan čovjek“ odiše jednostavnošću, ona klizi, a istovremeno nosi snažnu poruku o netoleranciji i predrasudama prema drugim i drugačijim, u ovom slučaju prema Romima.  Preispitat ćemo se koliko smo zatrovani neprihvatanjem ove populacije u porodici, školi, u socijalnim i drugim kontaktima, koliko smo ljudi, koliko potpuni? S malo teksta autorica se razračunava s porodičnim licemjerstvom, ali i onim općeljudskim. Nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a nakon čitanja sigurno ćemo biti makar malo bolji ljudi. Ova priča korespondira  s pričama  Marka Martinovića  upravo u onom aspektu u kojemu se prepoznaju SKRAJNUTI LIKOVI kojima obiluju njegove priče.

Priča Sedam dana u skulptorovom životu   djeluje kao salonska priča, koja problematizira teme iznad običnog života, i na prvi pogled ne korespondira sa standardnim pričama kakve je pisao Marko Martinović. No, iako 75 %  priča Marka Martinovića spada u tzv. standardne  novinske priče od 5 kartica,  treba uočiti da je on pisao  malo duže i malo složenije price i pripovijesti s neobičnijim stilskim zahvatima. Tako nije nimalo slučajno da je pokojni Dragan Šimović svoj izborMarkovih priča naslovio po priči SALON NAMJEŠTAJA, te otuda i gore navedena sintagma salonska priča.

 

M.J.

Share
0