Na današnji dan, prije dvadeset godina, (1. lipnja 1997.) u Zagrebu je umro jedan od najvećih hrvatskih pjesnika – Zvonimir Golob.

No, ove godine obilježavamo i njegovu 90-tu obljetnicu rođenja (Koprivnica, 19. veljače 1927.). Riječ je o svestranom autoru, koji je uređivao nekoliko istaknutih časopisa, sudjelovao u osnivanju grupe Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansona (Dedić, Špišić, Percl, Črnko, Hegedušić i dr.). Objavljivao je eseje i prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor brojnih pjesama. Bavio se i umjetničkom fotografijom. Njemu u čast moja malenkost pokrenula je i natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, koji se kontinuirano organizira već godinama.

Pamtimo ga i po njegovim nenadmašnim ljubavnim stihovima, od koje su mnoge uglazbili i otpjevali, pretežno Arsen Dedić, Kemal Monteno i drugi.

Žalosno je i jadno što Golobova obljetnica prolazi gotovo nezapaženo. Čak ni Društvo hrvatskih književnika (DHK) nije je zasad obilježilo, a u Zagrebu ovaj pjesnik nema ni ulici ili trg koji se naziva njegovim imenom.

Predlažemo, ako ništa drugo, da se „Zvonimir Golob“ nazove jedan most preko Save, a koji spaja stari i novi Zagreb.

Ime ovog istaknutog i značajnog književnika ne smije biti zaboravljeno.

Međutim, kako bilo da bilo, uvijek ćemo se rado sjećati njegove nezaboravne pjesme -„Dušo moja“.

 

Mladen Pavković