Aleksandar Vučić je napadnut. Neidentificirana strana sila poslala je na njega srpske prosvjednike usred Beograda, uglavnom studente i ostalu omladinu. Napad se dogodio tek što je Vučić proslavio još jednu veliku izbornu pobjedu.

Njegovi su naprednjaci (SNS) potpuno ovladali srpskim parlamentom pretvorivši ga praktički u jednostranački. A izbori su provedeni po modelu koji je još 1996. lijepo objasnio Miloševićev gradonačelnik Kragujevca Živorad Nešić Džada izjavom koja se ovih dana ponovno širi društvenim mrežama: "Kada su izbori dobro organizovani, narod na njih i ne mora da izlazi."

Prosvjednici kažu da ih je na noge digla voždova najava uvođenja policijskog sata, kako bi se zaustavila korona-epidemija (koja u Srbiji zaista poprima dramatične razmjere). Vučić u svemu vidi prste stranih sila – velikih i malih. Najprije je između redaka dao naslutiti da bi to mogla biti i njegova ruska braća, jer se on kao previše približava Zapadu. A nakon što su ga njemački mediji počeli unisono prozivati za autoritarne metode vladanja, pozivajući na suspenziju pristupnih pregovora Srbije s EU-om, postalo je jasno da Angela Merkel ne vjeruje u tu priču o ruskoj zavjeri protiv Vučića pa su na red došli – strani fašisti i regionalne protusrpske snage. Kao dubokog konspiratora Vučić je izravno prozvao Davora Ivu Stiera, a njegova glasnogovornica i formalna šefica Vlade Ana Brnabić je za potpirivanje nereda u Beogradu okrivila hrvatskog europarlamentarca Tonina Piculu i slovensku europarlamentarku Tanju Fajon.

A cijela se ta igra zapravo može promatrati kao – Vučićeve demonstracije protiv Vučića. I kao uvertira u razgovore s EU-om o rješenju kosovskog spora. Naime, događanje studenata i ostale omladine u Srbiji prethodilo je kosovsko-srpskom video-summitu pod pokroviteljstvom Angele Merkel i Emmanuela Macrona (petak, 10. srpnja) i sastanku srpskog predsjednika Vučića s kosovskim premijerom Avdullahom Hotijem u Bruxellesu, zakazanom dan kasnije. A i ti su razgovori na visokom EU nivou tek svojevrsna predstava, samo ponešto drukčijeg žanra, od Vučićevih demonstracija protiv Vučića.

U pozadini i beogradskih i bruxelleskih događanja je nadmetanje SAD-a i EU-a, predvođenog Njemačkom, za utjecaj u Europi. U ovom slučaju to je nadmetanje: tko će riješiti kosovsko pitanje, odnosno srpsko-kosovski spor? Ono o čemu je uistinu riječ ne može se vidjeti, pa čak niti naslutiti iz beogradske ili bruxelleske predstave. Iza predstave za puk krije se sljedeći sadržaj. Američki predsjednik Trump odlučio je u predizbornoj godini učiniti barem pola koraka prema srpsko-kosovskom dogovoru. I pritom potpuno zaobići EU.

Njegov posebni izaslanik za Kosovo Richard Grenell u strogoj je diskreciji pripremao kosovsko-srpski summit (Hashim Thaci – Aleksandar Vučić) u Bijeloj kući, bez znanja EU-a, a uz očite konzultacije s Rusijom. Nakana je bila postići dogovor o ekonomskoj suradnji, pokazati dobru volju za rješenje političkog spora o priznanju Kosova, a rješenje spora odgoditi za sljedeći predsjednički mandat u SAD-u, ma čiji on bio. Kada je objavljeno da Thaci i Vučić putuju u Washington, politički establišment EU-a bio je bijesan.

A osobito njemačka kancelarka Merkel. Osjećali su se poniženo. S razlogom. Europski, odnosno njemački odgovor stigao je preko haaškog Specijalnog suda za zločine na Kosovu, koji je pod (financijskim) patronatom EU-a. U vrijeme kada je Thaci bio na putu do zračne luke, spreman za let u Washington, Specijalni sud u Haagu objavio je da je protiv njega podignuta optužnica za ratne zločine i zločin protiv čovječnosti. Summit u Bijeloj kući morao je biti odgođen. A u međuvremenu je EU organizirao svoj srpsko-kosovski summit. Pitanje je zašto je onda Vučić organizirao demonstracije protiv Vučića uoči tog summita.

Aleksandar Vučić dobro zna da EU, a osobito EU sveden na Njemačku, nikada neće biti uspješan krizni menadžer na Balkanu, a niti igdje drugdje. Zašto? Zato što iza američkog mirovnog i kriznog posredovanja stoji daleko najveći vojni proračun na svijetu, težak više od 700 milijardi dolara, i čvrsta upravljačka hijerarhija. EU pak nije bio u stanju podići jedan avion, već je njezin izaslanik za Kosovo Miroslav Lajcak u žurnoj misiji natjecanja s Amerikancima putovao do Prištine četiri dana, uokolo, komercijalnim letovima. To čini razliku. I tolika je zapovjedna snaga EU-a. Njemačka kao država je pak i dalje ekonomski div i politički patuljak. Vučić je demonstracijama protiv Vučića uoči EU-ova summita poslao poruku Trumpu da to zna, da niti on ne doživljava ozbiljno Angelu Merkel kao menadžericu međudržavnih političkih sporova. Iako, baš voli njezine eure. I kancelarka je shvatila poruku beogradskih demonstracija. Preko noći je njezin omiljeni dečko s Balkana u njemačkim medijima postao autokrat i.

U ovim ljetnim igrama na potezu je opet Washington. Aleksandar Vučić i dalje nema razloga brinuti se za svoju političku budućnost dok ima prijatelja Vladimira, prijatelja Xija, prijatelja Donalda, prijateljicu Angelu, koja je samo malo ljuta… Zabrinuti bi se trebao tek ako ga jednog dana kao diktatora javno prozove njegov izaslanik za Hrvatsku – za ljudska prava tankoćutni Milorad.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Share
0